Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 5, 1-11)
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa narod gurao da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učinište tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše, bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”
Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Predragi u Kristu, spoznajemo li Moć Riječi?! Moć Sina svete Vječnosti?!
… i dok su se svu noć ribari trudili, Isus, znajući ono najpotrebnije pristupa lađi njihova truda, njihove muke… njihove založenosti… i veličinom Svoje Riječi… Riječi Neba Oca Ljubljenog, dovodi ih do svete Spoznaje, da ništa bez Boga, kao ni mimo Boga nije moguće… i fascinantno: ostaviše sve i pođoše za njim.
Ovo, “prigodno” Evanđelje, sred kvatri (za svećenička i redovnička zvanja), uči nas kako sva naša nastojanja mogu biti poput onog i ništa ne ulovismo ili pak: i ništa nismo uspjeli učiniti, ali Ti Isuse, pokaži nam kako… jer Bog sve zna, dok čovjek tek otkriva dubine Mudrosti i Znanja.
Zapanji se i ti nad veličinom Božje Ljubavi, kao i Božjeg pristupa čovjeku, otkrij Riječ za sebe i kreni u lov za svu Vječnost, jer ništa nije tako posebno, kao biti s Njim, otkriti bitno i opstati živim.