Predragi u Kristu, te dragi nasljedovatelji Riječi… nasljedovatelji Sina svete Vječnosti…
možda nam nije mnogo dano, kao nekim drugima… ali nam nije samim tim ni oduzeto, jer kao što biva pisano u samoj svetoj Službi čitanja ovog dana, prije svega u svetopisamskoj riječi bl. Pavla, apostola: Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.
Snaga sred slabosti ovozemaljskog vijeka, pred Vječnim… u evanđeoskoj riječi sv. Mateja (Mt 13, 54-58) ukazuje i daje primjer suvremenika Isusova vremena, ali ne bilo kojih, već su to bili ljudi Njegova zavičaja. O, Isuse, osnaži nam vjeru. Osnaži tu stvarnost po kojoj Tebi bivamo bliski i uz koju možemo stupiti k Cilju Vječnosti.
Što je to ljudska slabost, ako ne nevjera, ako ne grijeh; ako ne ljubomora, te zavist… ? Zamislite te nevjere njegovih sugrađana… te nevjere pred Vječnim, te ograničenosti pred nebeskim, te mašte pred Stvarnim, tog bunila pred Zdencem jasnoće. Ali to su bile slabosti, koje se nisu ni na koji način usavršile… Nažalost, utvrđene u tom gnijezdu jada i bola, odvele su sveta Čovjeka Boli i vična patnjama na Križ… spasonosni, ljupki i sveti pupoljak iz kojeg Krv i danas vri i danas spasava mnogobrojne…
Milost Neba nam je potrebna… Ona i danas prisutna, vjerujem uz čast u našim srcima posjeduje vjeru malobrojnog stada i tako širi grane Vjere, Nade i Ljubavi.
Utecimo se ovog dana misteriju i stvarnosti Gospe od anđela, da nam u našim slabostima Ona bude zagovor jakosti, opstanka i samog spasenja… Ona Suotkupiteljica i Suspasiteljica vjernih Kristovih apostola ovog vremena.