Promišljajući nad ovim evanđeoskim riječima dana, povukao bi paralelu između prvog čitanja, kojeg nam donosi Druga poslanica Korinćanima i evanđelja… te znamenite riječi, životvorne i svete povezao na neki način s Riječima Krista, Boga Živoga… jedinstvenog Boga suzajedničara s Duhom, Boga Evanđelja s Bogom iz prvog čitanja… sveto Jedinstvo, sveto Zajedništvo.
Sve se mora dogoditi. Sve se mora zbiti, jer Božja je Stvarnost upravo takva… sve očekuje, svemu se nada. Baš, poput Ljubavi, strpljivo i detaljno. Osluškuj i ovog puta poticaj srca i učini ono što smatraš da je sveto i jedinstveno, u službi Pravde i Boga Živog. Pravedno živjeti, značilo bi… težiti usavršavanju svega što činim…
Duh je tako poseban. On nadahnjuje i uvodi u svetost. Duh je neizrecivo prekrasan, jer i ono što je nama najljepše i što bismo izrekli riječima zadivljenja vlastita bića, Duh nadilazi… O, kad bismo mogli s ponosom bez bojazni djelovati po tom Duhu i u tom Duhu. Amen.