Zamislite svu tu stvarnost koja se događa čovjeku… ali još k tomu biti od Sotone zarobljen, još je više moguće nego nekad. Tog moramo biti svjesni! Kako li se samo usudimo stupiti pred Isusa, usprotiviti se Bogu svom u svojim svakodnevnim činima i reći NE i reći ČEKAJ, jer “Još nije vrijeme…”
O, Radosti Neba, pa sramim se i sebe i svoje sjene i svojih čina. Sramim se što sam sve činio i vrijeđao te… možda je i to bilo pod djelovanjem Zla, jer zanemarena Dobrota, zaboravljena svetost, iskrsla Ljepota Duha… sve upućuje na trenutke nečasna življenja…
Evo me Bože Ljubljeni… Evo me slaba i nemoćna… zarobljena i ostavljena… Da, braćo i sestre moje, postidimo se pred Riječju, jer u Oči pogledati jednog Dana, bit će sveta Spoznaja koja prodire u dubine sveg življenja.
Postidimo se… i molimo za obraćenje… molimo za kidanje okova mnogih robovanja današnjice…