Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 7, 6. 12-14)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
“Ne dajte svetinje psima!
Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama
pa se okrenu i rastrgaju vas.
Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine,
činite i vi njima.
To je, doista, Zakon i Proroci.
Uđite na uska vrata!
Jer široka su vrata
i prostran put
koji vodi u propast
i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata
i tijesan put
koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze!”
Predragi u Kristu, ove Isusove svete Riječi, uče nas kako se postaviti prema sebi, a još više prema našim bližnjima. Ove su riječi sveta stvarnost – Zakon i Proroci, kako to kaza Sin svete Vječnosti. I te riječi nas trebaju odgajati na putu kako očuvati Mudrost… jer važno je pružiti, ali pritom itekako moramo paziti na to: što pružamo, kome pružamo i kako pružamo.
Biserje za očuvati Mudrost, itekako je potrebno pažljivo i brižno pohraniti u najsvetije predjele našeg života, a to mogu biti i naš posao i naša sloboda… to mogu biti naši najmiliji i naše najiskrenije što želimo samo sa svetom osobom podijeliti… samo s dragocjenim prijateljem sačuvati i kao svetu tajnu nikom ne odati. Volio bih te upitati: što je to za tebe to dragocjeno biserje?
Siguran sam da u našem životu postoji ono sveto koje želimo, ali s kim, podijeliti! Usudio bih se reći, predraga braćo i sestre… usudio bih se uskliknuti… da jedino Bog i gotovo nitko više ne zna sačuvati tu čovjekovu privatnost… čovjekovo sveto dostojanstvo… jer je danas sve javno… sve isprolivena prljava voda i zgažena bljutava sol koja više nikom ne koristi.
Što koristi razdati svu privatnost, svu dragocjenost, te pritom izgubiti svetost Mudrosti?! Stoga pažljivo prema Budućnosti… prema Vječnosti…