Znate… danas, uz ovo evanđelje, želim promišljati o našim riječima. Što su to one? Kakva im je važnost? Što donose sa sobom? Kome ih upućujemo? … kao i znače li više od onog da su samo izgovorene.
Riječ je Božji dar. Prije svega: riječ koja ti je dana i s kojom imaš tu mogućnost da ju ne samo izgovoriš, već i uputiš nekom… ima veliku snagu, moć, vrijednost… posebno onda kad se s namjerom i svom silinom damo u tu riječ.
Naše riječi, zbilja, mogu biti blagoslov. Silan i važan blagoslov koji drugim ljudima, našim sugovornicima, djeci ili roditeljima, zrelijima ili mlađima… može donijeti ploda u životu, radost u srcu, opstanak u teškom trenutku… ne pogibao, ne zavođenje, ne opačinu… dakle, sve… ali baš sve suprotno tom.
Riječi koje vrijeđaju… Riječi koje donose bolest sa sobom… Riječi koje uvedu drugu osobu u teško stanje ropstva, gubljenja živaca, ambicije za rad, življenje… uistinu, teške su riječi koje nose bol sa sobom…
Kad bi ti netko, po tvojim riječima rekao: “A vidjet ćemo…” i ulio nepovjerenje, siguran sam da bi na neki način izgubio volju za nešto više, a to se upravo događa danas… danas, po riječima mnogih. Gubi se volja! Gubi se životni smisao! Obolijevamo i umiremo!
Ako naše riječi, unaprijed znane i predodređene od nas samih ne sadrže blagoslov, nadu… one zbilja nemaju smisla… Danas te želim upitati: Koje je to riječi Isus pod Križem s trnovom krunom izrekao, a koje ti želiš riječi izreći, da ostanu za sva vremena i uberu plodove ljubavi, Nade i Mira za čovječanstvo?