Mogli bismo iz današnjeg Evanđelja Dana, dvije paralele izvući… Prva je ona koja slijedi negativni trag življenja, kao i suočavanja sa odnosom s malenima. I upravo tu… onaj jao onome uistinu, doziva u pamet Sud Pravde koji će uslijediti pred Vječnosti Novog Neba i Nove Zemlje.
Sve je lijepo u životu, ali dragi moji, treba biti itekako oprezan. Prikazivati sebe i najmilije Volji Božjoj. Prikazivati malene već Svetoj Sadašnjosti, pa tek onda Svetoj Budućnosti. Već SADA odzvanja! Već SADA se događa!
Gdje je ta naša Vjera? Može li se mjeriti s tim zrnom gorušičinim ili se pak uistinu, pred Spoznajom stidimo? Otvorimo oči! Pročistimo sluh! Gdje je ta Vjera sred mlakosti pred svim događajima koje imamo prilike promatrati? Gdje je to sveto polaganje ruku kao i želja da Duh Sveti ostane sa svojima? Ili smo sve podredili ugodi, užitku i prljavom dobitku… laži, manipulaciji, pa čak i svete Ljubavi… Čitajte u ovom broju Glasa Koncila što su sve blaženom, ako ne već svetom kardinalu Stepincu činili!
No, žalosno… ništa nas ne sluša i ništa se ne odvija po toj “vjeri, koju imamo”, jer mi živimo novi život nevjernika. Plači Nebo… Ridaj Zemljo… pred Boli Istine koja zastupa stid i sram…