Jedno je potrebno

    Sve ono što nema temelja, predraga braćo i sestre, itekako se ruši… Itekako nestaje. Zašto je sjeme novih kršćana, krv mučenika, opstala do danas? Upravo stoga jer je imalo svoj temelj – u Gospodinu. O tom nam svjedoči i sv. Cecilija, djevica i mučenica koju Crkva danas slavi njenim spomendanom. 

    Dok o životu ove prekrasne svetice imamo u rubrici SPOMENDAN SVETACA, nama ostaje promišljati o evanđeoskom retku evanđelja po Luki (Lk 10, 38-42) po kojem uistinu ostaje urezano: Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Promišljamo li ponekad: Koji je to bolji dio našeg života koji nam se neće oduzeti? Promišljamo li ponekad: Što je to što nas vodi k Vječnosti, a što je to što nas zarobljuje za ovozemaljsko? 

     Evo noći, evo bdijenja; evo evanđeoskog ulomka…; sve je tu… I kao što stoji zapisano: Žena neka, imenom Marta, primi Ga u kuću. … primimo i mi Gospodina našeg u odaje srca svog, u odaje duše svoje, jer i sv. Cecilija nam svjedoči životom i primjerom kako je neponovljivo i za svu Vječnost neizbrisivo kad jednom primiš Gospodina u kuću srca i duše svoje. 

     Što je to u konačnici JEDNO što je potrebno? Srcem prihvatiti Istinu! O, budna zaručnice Kristova… mudra djevice, moli za nas.