Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 8, 1-11)
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
Predragi u Kristu, da smo svi mi zatečeni u samom preljubu, sigurno nam ne bi bilo lako pred vlastitim sucima, kao ni ovoj ženi, ali kako je… pitam vas: kako je, vama osobno, kad sami bivate, od samih vas, zatečeni u samom preljubu?!
Nije li osjećaj nekako pust… Nije li sva ta scena, tih trenutaka poslije čina: O, Bože… da nisam pao i pogriješio? I to je dovoljno, nadam se… da se Gospodin uspravi i reče… ono bitno i važno za naše spasenje.
… jer čovjek, kako god sagledao situaciju, još više po evanđeoskoj ovoj Riječi, treba čuti… treba doživjeti: Idi i odsada više nemoj griješiti. … jer mnogi grijesi, pa i po tisućiti put učinjeni, ako su doživjeli priznanjem pred srcem Ispovijedi, svećenikom – Božjim posrednikom, bili izrečeni, okajani, od Neba oprošteni… nemaju se što više ponavljati.
Ova, gotovo javna ispovijed jedne zatečene žene pred “carstvom pismoznanaca i farizeja” nas uči tko uistinu zna oprostiti. … Jedini Bog – sve po Istini, pa i svetoj Pravdi, sred Milosti, to čineći. Jedini Bog koji proniče i poznaje.
Tu se dovodimo do samog zaključka: predati se Bogu, po molitvi, bez bojazni… još ove večeri… i zanemariti ono što nas ne bi trebalo sputavati ili ponižavati, kako sada, tako i u budućnosti.