Postavlja se Vjernost i Razumnost naspram ne nadanja i ne slutnje. Postavlja se i Sin Ljubavi, Istine, naspram kradljivca, laži… gotovo prokopavanja kuće. Srž svega jest pripravnost. Bit svega jest BITI PRIPRAVAN, a ovo vrijeme sve čini da zadovolji čovjekov dah, da mu ispuni svaki trenutak… da ne uspije niti misliti o tom kako biti pripravan.
Pitanje je: Da li nam je možda prazna stranica života, jer kad se sve odvrti i vrati na početak… ili sve biva ispunjeno ili pak kao na samom početku… a žalosna je činjenica da se i svijet i sve u skladu s njim okreće protiv nas: protiv čovjeka, protiv zajedništva, protiv ljubavi… protiv svega vrijednog.
Sve što činimo i u što god ulažemo, zar ima smisla ako nema Boga za temelj? Bog je vjeran, ali čovjek izmiče. Čovjeku kao da je Vjernost dosadna i monotona… samo zato što nije prionuo uz njenu bit… No, uz Razumnost Vjernost pristaje… ali jao nama ako ne uspijevamo sačuvati to sveto već sada… jer onda je sasvim slijep pogled na budućnost…