Predragi u Kristu,
uvijek se s radosti u srcu želimo spomenuti ovog retka (Mt 9,25) i svatko od nas i uz tumačenje, kao i uz propovijedanje… na osobit način doživljava Riječ Evanđelja koja se sred lomljenja Ulomka rađa i događa po snazi Duha i Istine, sred svjedočanstva Ljubavi, kao i same Milosti.
Nisu li moćne ove riječi bî uskrišena, a one nas potiču na tu stvarnost predanja… a one nas sokole da ništa tu ne završava… i jasno nam daju do znanja kako Vjera i Nada imaju temeljnog smisla.
Vječnost Ljubavi te poziva da poput starozavjetnog lika – Jakova koji je usnuo san: ljestve stoje na zemlji… anđeli Božji po njima uzlaze i silaze… gledaš k Vječnosti i diviš se Božjem, nebeskom… Promatraš i još više k tomu, pokušavaš u svom životu i svetost blaženika i svetaca nasljedovati, zaživjeti… vlastitim duhom i bićem slijediti njihove savjete, riječi… životom potvrđeno svjedočanstvo… da ovo bî uskrišena u našem životu, življenju i djelovanju postaje misterij Istine – samog Krista.
Vidite kako majčina vjera uz silnu ljubav čuda čini… kako moć Sina i snaga Duha sve prepreke ruši i sve ljudsko, ograničeno lomi. Zato, nije nam biti malovjernima, već itekako vjernima. Koliko puta smo i sami bili prelomljeni i s Križem Sina bili bačeni, poput samog Sina Vječnosti na putu Kalvarije i nasljedovanja Raspetog, ali i Uskrslog…
Ne gubi nadu! Ne gubi vjeru! Ne gubi pouzdanje u Boga! Ne gubi snagu ljepote molitve kojom su te hranili najmiliji! Već ustani sred kalvarijskog životnog puta i hodi k ovom – bî uskrišena, jer jednom nam je gledati Oči… promatrati Lice… diviti se Ljubavi…