Rijeko, Bog te blagoslovio!

    Ove večeri pod sjenom Kraljevića možda osjećam u dubini sebe neku tugu ili težinu, ali ljudi, to je čudo… čudo kako Gospodin, naš Bog, na jedan način kida okove grijeha, raspršuje mrak tame i dovodi dušu pred Ogledalo Svijetla. Jedino u Miljeniku Sinu Isusu možemo očistiti se i maknuti se od bilo koje Sodome i Gomore života koja nas je uvela, koju smo možda i dijelili s drugima… O, da… taj grad… kad se sjetim samih početaka… 

     Intenzivno duhovno promišljanje kao i vođenje Spark Of Love počinje 2014. godine… i od tada ne mogu reći da je svaki trenutak u mom životu bio isti. Ove večeri ne mogu možda spavati, ali srce tiho moli, poneka i suza orosi lice, ruke se same sklapaju… jednostavno postaje ljepšim, očitijim i zornijim. Ma Marijina me Šutnja odgaja, uči… Isusov Blagi Lik želim samo zagrliti i ostati sretan. 

     Ovih dana učinio sam pred Urom Milosrdnog Isusa (14:48) kraj okovima. “Skinuti starog čovjeka i obući novog”, definitivno to je moja želja. Na Uzvišenje Svetog Križa sam blagoslov je zavladao. S nekim ljudima znaju biti bolni rezovi, ali oni moraju biti učinjeni kad – tad! Naš Bog – Ljubomoran je Bog! Uvijek mi je to majka ponavljala i sad mi to odzvanja u ušima i vama želim posvjedočiti koliko je silna Njegova Ljubav.

 

rijeko_bog_te_blagoslovio-1

opis fotografije: zastati pred Prečistim i Neokaljanim Srcem Isusovim (© dreamstime)

 

     Nikad neću zaboraviti “ulazak u Vječnost” pred tri godine u mom stanu na Kantridi… Čitao sam Sveto Pismo i polako razmišljao nad tim riječima. Jako se dobro sjećam trenutka kad sam zastao, molio Gospodina da blagoslovi mlade tog grada… predao mu sadašnjost i budućnost tog grada… Molio za apsolutno svaku osobu… Taj tišina Lahora, Šutnja Neba… progovarala je na svoj način.

     Veliko hvala majci, ali i svima onima koji su molili u onim teškim trenucima tijekom mog studija, življenja u Rijeci, jer sve ovo bilo bi ništa bez vas… Čovjek neke stvari sa sobom mora razlučiti… odijeliti se od onog što ga vuče u propast; maknuti se od blata koje se teško pere; uživati Mir i Miris Talionice pred Presvetim dok se čisti zlato duše naše… Sve ovo blago… svaka ova riječ… sam je Duhovski Dar i protkani izraz Nježne, Mile, Drage i nadasve Blage Ljubavi.

      Neki su se predali ateizmu i zaveli se ljudima ateizma… Neki su se predali agnosticizmu… O, moj Bože… na sve to blago pogledaj i po Prečistim Rukama izvedi na pravi put… uz pomoć svetaca i zaziva Neba… Meni je samo žao ovčica, krivnjom ne-znanja, privedenih putu udaljavanja od Boga. A oni trenuci na Svetoj Misi… molitvi… zajedništvu s Crkvom… kao da su u ništa propali… kao da im ništa ne znače… Ljubav i želju ljubljenih drže presingom, prisilom… Požudu, strast i sirove naslade drže ljubavlju… Pred isklesanim oči šire, jezik plaze… Prestrašno je… kad se zaustaviš pred svim tim… Prestrašno je to… 

      Silno mi je žao što ne možeš ljudskošću ljudskost urezati u život drugoga! Milošću Gospodinovom, Rijeko Božja, samo Milošću… možeš se izbaviti! Neka te čuva i prati arkanđeoska zaštita!