Bonaca… Mir… to je Ime Isus

     A ja te iznova… nanovo pokušavam pozvati na vrednovanje Djela Krista, odnosno na vrednovanje Božje Stvarnosti i svega onog što se prostire i pruža nama ljudima. To je divota. To je ono kad imaš Nadu poći k Mironoscu svoga života i nastojati pristupiti Kralju Vjekova na svoj način, u Nadi da nećeš ostati po strani, već da će se On izravno tebi obratiti. 

     Ti si moja Bonaca i Mir koji nitko drugi neće moći tijekom mog života nešto tako pružiti, dati… jer Ti me krijepiš Toplinom Srca Svog. Da… Veličanstven si Isuse u svoj Jednostavnosti, a kako će biti na koncu života onima koji su trebali, a nisu htjeli Tebe u tom nasljedovati. Isuse… Tvoje Ime krijepi kad Ga se izgovara. Tvoje Ime pruža Mir i daje veliku Nadu u lijepu Budućnost. 

       Mi smo, braćo i sestre, ušli u ponovni period svog života – vrijeme kroz godinu. Prošlo je Došašće, a i Božić je završio. Naše obraćenje Malenom Isusu, Kralju Ljubavi, nadam se da je bilo plodonosno za sve nas. I sad preostaje, kao s jedne duhovne obnove, u svom životu provoditi kreposti Sakramenta, sakramentalnog življenja… Crkva uvijek treba imati otvoreno Srce za to… jer svete duše Mirom odišu prema bližnjima. 

       Ljubljeni ljudi, krenimo u razmišljanje o ljepoti Imena. Njegovo Ime, koje je blagoslovljeno nadasve, apsolutno svakom čovjeku pruža uvijek neko osvježenje, a danas… u ovo vrijeme… preko slike… preko zvuka… preko riječi… okrepe ima koliko god hoćete. I ovaj medij, kad posluži tom, on je na putu ostvarenja naše svetosti puno k tom doprinio. Puno… 

       Najljepše je kad u miru svojih suživota možemo djelovati s ljudima koji su poslani u naš život. Najljepše je kad se osjetimo voljeno i zaštićeno jedni od drugih, mimo “okova zatvora” ovog vremena svojevoljne ili nametnute izolacije koja guši i zarobljava duh čovjeka. I ovdje bi volio zastati i upitati te: jesi li voljan, preljubljeni brate i sestro u Kristu, zavoljeti Mir Imena? 

        Ako smo slijepi Gospodine, ozdravi našu sljepoću. Ako smo gluhi, ozdravi našu gluhoću. Gospodine, Bože, jedini si Ti taj koji to može učiniti. Jedini si Ti taj koji može našem životu pridonijeti novo rađanje, novo ostvarenje, novi smisao i jedinu jedinstvenu samu novost koja seže dalje i dublje od pameti kojoj se čovjek danas pokušava prignuti, pred kojom poklekne, a koja zna i zatajiti što je najtragičnije i to baš onda kad je na propast sama čovjeka kojem je bila predana na sveto služenje. 

         Ime Tvoje nadilazi moć pameti obična čovjeka! Ime Tvoje pruža pitku okrepu bonace, kojoj se dijete pokušava u samu zoru svog dana… u jutru… približiti, dotaknuti… kamenčićem probuditi. Ime Tvoje pruža nadasve Ljubav koja ne slijedi trend ljubavi mlada čovjeka. Ne… i onaj koji pokušava to naopačke preokrenuti i tako živjeti LAŽ je samom sebi. 

         A Ti si ih u službu postavio! Dao im mogućnost svetog nasljedovanja Tebe! Dok si mene, obična čovjeka čemu predao? S ovakvim statusom… s ovakvim položajem… gdje sam Gospodine? Komu da se obratim? Na koja pak vrata da ja pokucam, a da proviri ta Zraka svete Svjetlosti?