Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 7, 14-23)
U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.
Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše Ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.
Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.
Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Riječ Gospodnja.
Zastani malo… zastani malo nad ovim Kristovim Riječima… nad ovim riječima koje progovaraju o stvarnosti teških onečišćenja… tj. teške ljudske onečišćenosti…
Nevjerojatno je to… Nevjerojatno je kako Bog, Stvoritelj Neba i Zemlje sazda čovjeka i na sliku svoju i priliku, no taj isti čovjek „u roku keks”, kako se mi znamo izraziti… spreman je zgaziti svo to Božje Povjerenje… svu tu Božju Vjernost i Božju savršenu Odanost…
Najmilije mi je kad ugledam red za Ispovijed, e tad i sam stojeći u tom istom redu, spoznajem i shvaćam kako mi ljudi i u sebi imamo ono Dobro, ne vlastito, već Božje Dobro… taj Dar, tu Milost… tu Nadu, koju nam sam Gospodin… samo Nebo pruža… da se izdignemo iz blata u kojem jesmo… da se maknemo iz sivila pod kojim hodamo, kojim smo okruženi… i da se oko nas stvori, već po Milosti pokajanja, te svetosti Ispovijedi… ono Nebo i ona Stvarnost, koju Bog velikodušno želi pružiti… koju Bog velikodušno želi očistiti od samih temelja, u cijelosti…
… zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva… preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara… Isus gađa točno u sredinu! Isus točno u sredinu… u samu srž problema cilja! Kod Isusa nema izmotavanja, nema „u fino”, pa da je onda još gori problem, a samim tim i isprepletena stvarnost… Ne, jasnoća u svoj svojoj potpunosti… ali ne samo na riječi… Sjetite se Pasije… Sjetite se što smo promatrali unazad dvadeset godina… i od tada do sada… u što smo se to pretvorili?!
… razuzdanost, zlo oko, psovka… uznositost, bezumlje… Ova posljednja riječ, gotovo najbolje ocrtava svu tu stvarnost, tog teškog onečišćenja… bezumlje.
Znate, lako se i brzo mi ogriješimo… lako se i brzo, čovjek danas ispreplete pod mrežu i stvarnost svog zla koje si i sam iz srca ruje drugom… čak i iz najsvetije i najmilije Bogomdane nutrine, rađaju se ne prebivališta Duha Svetog, već prebivališta Zlikovca… i to je strašno… To je prestrašno… Molite Duha Svetog za Oprost…
Budite ljudi koji će presporo ili gotovo nikako pristati uz bilo kakvu osudu, jer tog više uopće mi nismo dostojni… Ne… Duhu Svetom se mi, itekako, trebamo i podložiti i svim silama, čitavog bića… silno moliti za Oprost… za Oprost…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb