Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 8, 1-10)
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici Mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica.
Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
Riječ Gospodnja.
Dalmanutha, u čiji kraj Isus odlazi po svršetku ove evanđeoske zbilje, bilo bi s današnje pozicije gledišta, nedefinirano mjesto neposredno blizu Galilejskog mora. Čisto malo geografijski da budemo približno blizu te stvarnosti… Isusova puta…
Ono što je meni osobno fascinantno… jeli su i nasitili se… Ok, ali nije to ono primarno… Možda je bilo primarno za one koji su uistinu bili gladni, jer kad je čovjek gladan… brzo posegne da se nahrani… da „zadovolji utrobu”… da, …
Ma istinski zavirite u Svetost suosjećanja… Isus silno suosjeća sa svojim narodom, sa svojim bližnjima… na onaj očinski način, kojeg Mu je uistinu dodijelio Bog Otac… On, definitivno, očinski suosjeća… Dajte danas pokušajte pronaći u svijetu barem jednog takvog istinskog prijatelja/-cu… roditelja, skrbnika, dijete… Ne bitno… istinskog suosjećajnog brata/sestru u Kristu… Kad istinski zastanete: koga biste mogli prvo navesti?!
Takva osoba ne laže, ne manipulira, ne glumata, ne pravi se važna… Takva osoba ne dijeli, savjete, poput: E, ovo bi trebao/-la… E, ovo si propustio/-la… Ne… Takva osoba u šutnji čini, moli, blagoslivlja i ni A nikom ne progovara o ovom učinjenom ili onom, jer pozna i Boga i Isusa i pisano pravilo: Neka ti ne zna ljevica, što čini desnica…
… a mi, teška srca se odlučujemo za pomoći nekom svom, a da ove iz daleka i ne spominjem… jer ih više volimo vidjeti iza zatvorenih vrata, no ispred… a Isus kuca i čeka… i u tim ljudima i u tim roditeljima i u toj djeci… On strpljivo kuca i čeka i nema anđele koji zapisuju plusiće ili minusiće oko tog što je tko učinio ili nije, ali Srce Božje itekako dobro zna i dobro pozna srce čovjeka, srce žene, srce djeteta…
… i sad se samo vratimo malo na posljednji ulomak Prvog čitanja, koje se uzima svake neparne godine (usp. Post 3, 21 – 24), prihvaćajući blaženstvo povezanosti starozavjetne i novozavjetne stvarnosti… kako prije Krista, tako i poslije Krista, danas… prihvaćajući Istinu Vječnosti, da čovjek bez Boga i to s velikim B… ništa niti je sposoban, ništa ne može, nikom ne pripada i vraća se upravo tamo od čeg je i satkan… jer i prije samog sjemena, Božje Milosti… opet Božje Datosti… prah si… pepeo si… ništa si…
Vjeruješ li Bogu?! Ljubiš li prvotno Boga?! Tad’, ako su ti istinski potvrdni odgovori i odnosi prema bližnjima uistinu tako i usklađeni: Dobrodošao k Stablu Života… k Svetosti suosjećanja… Bogu same Milosti i Istine…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb
- https://bibleatlas.org/