Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 8, 12-20)
U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima:
»Ja sam Svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati Svjetlost Života.«Farizeji Mu na to rekoše:
»Ti svjedočiš sam za sebe:
svjedočanstvo Tvoje nije istinito!«Odgovori im Isus:
»Ako ja i svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo je moje istinito
jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate
ni odakle dolazim ni kamo idem.
Vi sudite po tijelu;
ja ne sudim nikoga;
no ako i sudim,
sud je moj istinit,
jer nisam sam,
nego – Ja i Onaj koji me posla, Otac.
Tȁ i u vašem Zakonu piše
da je svjedočanstvo dvojice istinito.
Ja svjedočim za sebe,
a svjedoči za mene i Onaj koji me posla, Otac.«Nato Ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?«
Odgovori Isus:
»Niti mene poznajete niti Oca mojega.
Kad biste poznavali mene,
i Oca biste moga poznavali.«
Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu.
I nitko Ga ne uhvati jer još ne bijaše došao Njegov Čas.
Riječ Gospodnja.
Kako bismo istinski proslavili ili bolje rečeno: ušli u dubine V. tjedna Korizme – GLUHI… po nedjelji, koja je bila Gluha… potrebno je uistinu oglušiti se… definitivno se truditi maksimalno oglušiti na stvarnost one farizejske svjetovnosti koju nudi ovaj svijet… na stvarnost kvarljive glazbe, reklame, kao i svih tih odlika Zavodnika… oca laži, oca bluda, oca tužilaštva nad nemoćnicima… Kojeg oca?! Upravo onog koji ne zaslužuje ni da mu se i zrnce prašine prikloni…
Neka ti dan, predragi brate i sestro, započne pogledom nad Kristovim Riječima dana… pogledom i ljubavlju nad evanđeoskom Riječju dana… i tada ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. (Ps 139, 12)
Tko je Svjetlost, ako ne Krist?! Žalosno je to… pretužno i prežalosno, što o 1700. obljetnici Nicejsko-carigradskog vjerovanja ljudi kao da ne vjeruju u Presveto Trojstvo, a ja vam preporučam… dajte Riječi mjesta u svom životu… Utihnimo s nebitnim izričajima vlastitosti, koja seže u bolest oholosti ovog vremena… s izričajima čula, rekla, kazala i spominjanjem Božjeg Imena uzalud… to vodi u Tamu… to vodi u Ništa… u pukotinu i razvalinu vlastitosti…
Ne dao dragi Bog da prema ikom, osobito prema svetosti današnjice u malenima idemo korakom i blizinom farizeja… a toga ima i danas… itekako će se Crkva trebati očistiti i iščistiti od stvarnosti farizejštine i tog blještavila vanjštine… koji seže u Ništa…
Zar smo zaboravili na otačka pisma?! Ma s guštom sam te slušao brate đakone, don Frane… za ambonom kako hrabro, odvažno i nadasve ponizno svjedočiš o Euharistiji… o Euharistiji… svetosti Euharistije… Bog te i anđeli nebeski čuvali na duhovnom putu odrastanja i svetosti djelovanja u tvojoj đakonskoj, a vjerujem i svećeničkoj službi.
Dragi mladi, takve vas trebamo, na koljenima pred Isusom i sa stavom pred čovjekom današnjice… ne bahatim, ne arogantnim… nego u svemu i nadasve poniznim… stavom koji zna što je biti Krist u ovom vremenu…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb