Prihvati Isusa

Prihvati Isusa

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 10, 31-42)

 

    U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše Mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus:
    »Nije li pisano u vašem Zakonu:
    Ja rekoh bogovi ste?
    Ako bogovima nazva
    one kojima je Riječ Božja upravljena
    – a Pismo se ne može dokinuti –
    kako onda vi onome kog Otac posveti
    i posla na svijet
    možete reći: ‘Huliš!’
    – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’
    Ako ne činim djela Oca svoga,
    nemojte mi vjerovati.
    Ali ako činim,
    sve ako meni i ne vjerujete,
    djelima vjerujte
    pa uvidite i upoznajte
    da je Otac u meni
    i ja u Ocu.«

    Nato Ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im On izmaknu iz ruku. 

    I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k Njemu i rekoše Mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

    Mnogi ondje povjerovaše u Njega. 

 

    Riječ Gospodnja. 

 
 

    Danas Te, Isuse, istinski želimo upoznati, prihvatiti i zavoljeti u vlastitim srcima. Danas, Tebe, Sina Božjeg… na poseban način želimo doživjeti… osobito preko Riječi i proslaviti Te u dubinama naše nutrine… pa i u stvarnosti našeg življenja. 

    Nikako ne odustaje Neprijatelj, osobito ne olako od svoje spletke… od svoje zamke… ! I kad tako nije odustao od postavljanja zamki samom Sinu Božjem, preko svojih podanika i odanih slugu… što svjesnih i što nesvjesnih… kako će tek odustati od postavljanja zamki nama… malenima pred Licem Neba… ?!

    Božjom Voljom mi činimo ono što nam je činiti, a drugi… da li će prihvatiti ili ne… pristati, te se složiti oko istog ili ne… sasvim je gotovo nebitno i nevažno. 

    Drama života se rađa upravo onda kad shvatimo da sve što činimo, činimo radi sebe i svog probitka, a ne poradi Boga i Božjeg probitka, osobito onima potrebitima Boga… ukoliko neki ikad i shvate koliko se pogrešno činilo… 

    NE DAO BOG da nam itko biva važnijim iti malo od samog Gospodina, kao i same Vječnosti! Iti malo… ! Molimo danas za sve progonitelje vlastita života i sve neprijatelje vlastita srca… Bog im se smilovao… 

 
 
Izvor: 

  1. Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb