Iz Mađarske nam potječe divan uzor i primjer kakvog se Crkva i povijest želi danas spomenuti – Szent Gellért ili Gerard Sagredo. Bio je to benediktinac, biskup i mučenik.
Naš Gerard, rođen je 23. travnja 980. godine, kao potomak patricijskog roda. Kao maleno dijete, doživio je ozdravljenje od teške bolesti, po kojem se zahvalom roditelji Gerarda smjestili u benediktinski samostan San Giorgio Maggiore.
U križarskom ratu gubi oca, te potom preuzima njegovo ime. Započinje studij u Bologni, postaje benediktinskim redovnikom, te 1012. godine opatom samostana na San Giorgiu. 1015. godine će naš Gerard napustiti samostan, kako bi u Svetoj zemlji započeo novim, isposničkim životom, poput našeg svetog Jeronima.
Zbog oluje i nevremena, povijest pamti kako se brod usidrio kod otoka Sveti Andrija, nedaleko od Rovinja. I tada, u samostanu susreće poslanike ugarskog kralja Stjepana I. koji ga vode sa sobom u Mađarsku.
opis fotografije: prizor vitraja svetog Gerarda biskupa unutar svetišta katedrale sv. Jurja u Temišvaru; rad umjetnika Ligeti Sándora (1858-1930)
Kod biskupa u Pečuhu bio je gost, dok na svečanostima u Székesfehérvár-u (Stolni Biograd) upoznaje samog kralja Stjepana. Oduševljen njegovim propovijedima, kralj ga postavlja za odgojitelja vlastita sina, kraljevića Emerika. Imenuje ga biskupom Csanáda (danas Cenad u Rumunjskoj).
1023. godine Gerard se povlači u Bakonjskoj šumi, u opatiju, da meditira i ujedno usavrši znanje. Biskupiju Csanád 1030. godine preuzima, te se posvećuje misionarskom i apostolskom radu, među samim poganima. Tako je dvije trećine pogana obratio na kršćanstvo, te osnovao katedralnu školu. Pamtimo njegovo djelo “Razmišljanje o pjesmi trojice mladića”.
Nakon smrti kralja Stjepana, u neredima oko prijestolja, biskup Gerard postaje utjecajan. Usprotivio se dolasku Petra Venecijanca, te dolasku Sámuela Abu. Te borbe… ti neredi… 1046. godine se pretvaraju u krvav narodni ustanak. Pod vodstvom plemića Vate, gnjev ustanika (većinom pogana), usmjerio se kako protiv kraljevstva, tako i protiv Crkve.
U Budimu, ustanici su biskupa zasuli kamenjem, prevrnuli mu kola i samim kopljem ga proboli. Potom su ga stavili u bačvu načičkanu čavlima, te ga zajedno s njom s brda Kelen otkotrljali u Dunav. Tog istog dana, biskupi Buldus i Bystrík, bili su umoreni.
Taj, danas brijeg, Kelen… nosi ime Gellért-hegy, po biskupu mučeniku Gerardu. U csanádsku katedralu, 1053. godine bilo je preneseno Gerardovo tijelo. I tako ga papa Grgur VII. proglašava svetim 1083. godine zajedno sa kraljem Stjepanom, te Emerikom.