Pročitavši nedavni blog Antonia Soccia, autora četvrte Fatimske tajne, da se uvidjeti važnost nedavno objavljene službene biografije sestre Lucije, karmelićanske Coimbra pod nazivom Un caminho sob o olhar de Maria (Putovanje pod Marijinim pogledom). Ovaj tekst sadrži nekoliko važnih spisa sestre Lucije, koji do sada nisu objavljeni. Socci citira dio ovog teksta koji se čini izuzetno važnim. Tekst se odnosi na viziju koju je imala sestra Lucija… viziju, koja joj je pomogla da prevlada strah glede da li bi trebala zapisati sadržaj treće tajne:
NEOBJAVLJENI DIO
Nešto prije 16 sati, 3. siječnja 1944., u samostanskoj kapeli ispred svetišta, Lucija je zamolila Isusa da joj kaže Svoju volju: “I tada sam” – svjedoči Lucija “osjetila prijateljsku ruku koja me nježno i majčinski dodiruje po ramenu.” Bila je to “Nebeska Majka” koja mi je rekla: “Budi mirna i zapiši što ti dodijele, te ono što ti je dano… ne da shvatiš značenje tog”, aludirajući na značenje vizije koju joj je sama Djevica otkrila. Odmah nakon tog, kaže sestra Lucija: „Osjetila sam kako mi je duh preplavljen i ispunjen svjetlošću misterija koji je Bog i u Njemu sam vidjela i čula: vrh plamena poput koplja odvaja se, dotiče se osi Zemlje i zemljom zavladaše potresi: planine, gradovi, naselja i sela sa svojim stanovnicima bijahu uništeni. Mora, rijeke i oblaci napuštahu svoje prvobitno mjesto, preplavljivali se, poplavili, te vukli sve za sobom u vrtlog… kuće i ljude u takvom broju da ih se nije moglo prebrojiti. To je pročišćavanje svijeta od grijeha u koji je svijet bio uronjen. Mržnja, te ambicije izazivaju razorne ratove. Poslije toga osjetila sam u pojačanim bolovima svog srca i duha miran glas koji mi je govorio: ‘Za vremena jedna vjera, jedno krštenje, jedna Crkva – sveta, katolička, apostolska. Nebo u Vječnost!` „Ova je riječ „Nebo”, ispunila moje srce mirom i srećom. To je svjedočanstvo o tome kako je sestra Lucija dobila snagu da napiše Treću tajnu.