Trnjem i blagoslovom…

    To je Život dragi ljudi. To je more “istine” koja dolazi sa svih strana, a najmanje iz Rajskih visina. To je prokletstvo ovog vremena i to kakvog nema… Mi živimo u vremenu Uskrslog i Uzašlog Krista. O, da… mi živimo, ali ljudi moji… mi smo u onom što je itekako trnjem obavijeno i blagoslovom okrunjeno…

    Tko me uči putu svetosti, ako ne sam Duh Sveti? Tko me odgaja? Nije li ponekad i svetac znao zatajiti? Nije li ponekad i cijelo Nebo znalo ušutjeti? Da… I da se pojavi bolest ili ne znam što, sve bi bilo objelodanjeno nama ljudima, ali ta Krila svete Golubice već su trnjem okrunjena! Što to znači? Koju poruku to nosi? Vrlo važnu ljudi moji!

 
 

trnjem_i_blagoslovom-01

© Sve će nam jednom biti jasno… Samo daj dragi Bože da to ne bude kasno…


 
 

    Nema istine doli je to sama Istina, ogoljena od sveg! Nema života doli je to sam Život, protkan dostojanstvom! Nema razora, doli ga čovjek sam može učiniti, kao i Razornika koji u svemu tome na bolestan način biva uvijek spreman da pomogne trajnom uništavanju.

   Što je vama znak uspjeha ili propasti? Što je vama znak budnosti ili tromosti? Što vam je znak općenito? Bog je spreman dati ovom čovječanstvu u svoje vrijeme ono što mu pripada. Bog je spreman ovom čovječanstvu pružiti Istinu: stvarnu, životnu i postojanu. Uklonite sve, ali trnje nikad neće biti uklonjeno! Maknite sve, ali ono Božje stvoreno, proživljeno, darovano… nikad neće moći biti maknuto, pa makar i prašina izgledala “sad jest i više je nema”!

 
 

trnjem_i_blagoslovom-02

© Uz čovječanstvo i Priroda suživljava životnu stvarnost


 
 

    Učini iznimku u svom životu, pa taman bilo teško ne znam koliko. OPROST je temeljna Riječ koju ovaj svijet treba. Oprost je ono što može Bog Otac pružiti… može i Gospodin Isus pružiti… ali bojim se upitati Duha… Može li Duh Sveti to pružiti? Nije lako za grijeh… Grijeh je najskuplje koštao ikad… i krvi, i mesa… ponajviše ljubavi… Zna Sotona, no Bog još i više.

    Imam osjećaj da ovaj svijet ne zadaje trnje više Sinu, već Duhu Svetom. Imam osjećaj da smo mi došli do te mjere koja graniči ne s normalnim i ne sa zdravim… nego je pitanje s čim uopće ona graniči. Imam osjećaj da ta Prekrasna i Jedinstvena Bijela Golubica šiklja Krv koju neće moći obrisati ni rupci rubaca. Ostavljajući tragove Svježe Krvi dobro se upitajmo: Može li Oprost spasiti ovo čovječanstvo?