Doživjeti čovjeka… doživjeti njegovu stvarnost… doživjeti nekog tko je tako malen i neznatan… doživjeti zvijezdu među silom zvijezda… doživjeti zrnce pijeska, sred pješčane obale… Kako je ovo doživjeti ponekad nemoguća misija, sred besplodne stvarnosti koja se prostire i kad smo umorni i iscrpljeni… i kad smo izgubili sve nade…
Toliki trud… toliko godina obrazovanja… toliko uloženih i suza i muka i strepnje i stresa… misterij je Vječnosti, o kojem danas možeš samo sam sa sobom razmatrati… jer ne samo da je Proklet čovjek koji se u čovjeka uzda, već sa samim sobom je nekako i najljepše… Možeš se i posvaditi i opet pomiriti…
© Sve zamke koje nam se nameću… ohrabrile nas, osnažile nas…
Besplodna stvarnost me dovodi k tebi… k tebi prijatelju Prijatelja koji očito želi da se ovog puta u mom životu dogodi preobrazba. Besplodna stvarnost je strašno teška riječ… hladnoća srca, bol života, niz neprijateljstva…
Najgore je izluđivanje između Dobra i Zla… izluđivanje između grijeha i Milosti… izluđivanje koje remeti i život i odnose i apsolutno sve što je nekad bilo dobro i pozitivno, zajedničko i od srca drugim srcima predano po Milosti koja nam je darovana.
O, kad bismo mogli pokušati životom i molitvom nadići tu besplodnu stvarnost… Stoga, ne boj se onom tko te treba i ruku na rame staviti svojim osmijehom i molitvom…