Predraga braćo i sestre, ako išta vrijedi naučiti na ovoj Zemlji… i ako išta vrijedi da se dogodi tu gdje jesmo, to je definitivno molitva. Ne forma. Ne recitacija. Ne fraza. Molitva iskrena, topla i nježna srca… jednostavno, molitva koja seže k Nebu Ljubavi.
Što je to za tebe Nebo Ljubavi? Što je to za tebe Vječnost? I kad staneš… i kad promišljaš… i kad shvatiš da ti silno nedostaju svi ti predragi ljudi koji su te “napustili” za ovozemnog vijeka i otišli u Vječnost… kako djeci objasnimo – “dragom Bogu”… Što je to… ? Tako blizu, a tako daleko. Tako mekano, toplo, nježno… puno osjećajnosti i prozračne Ljubavi, a ponekad tako nedohvatno… Što je to… ?
Pozvan si u ovom trenutku, sada, izreći svoju molitvu… ali ne frazu… ne recitaciju… zastati, dobro promisliti, te izreći upravo ono što je za tebe najsvetije Nebu Ljubavi… Nebu svete Vječnosti… Nebu koje odgaja i pruža otvor sred Vrata Svojih za sva bića ponizna, poslušna i predana Ljubavi…
© Svjetlom Ljubavi zapali svoju molitvu. Užari njen plam i neka se sve u plamu takva svjetla sažeže do Vječnosti…
Preljubljeni Gospodine, samo jedan gubavac se znao vratiti i zahvaliti Ti. Samo jedna žena sred mnoštva je znala kako dohvatiti se Tvoje haljine, dotaći se Ljubavi Tvoje… Mi Ti sred zapaljene svjetiljke srca, želimo izraziti Svoju molitvu… Tebi, predobri Bože, koji nas itekako dobro poznaješ. Evo nas, sred Nedjelje, sred anđeoske Milosti u kojoj naša srca strepe, u kojoj naše duše čeznu da se vinu k Tvom Prijestolju. Dok ostajemo u ovoj svetoj molitvi uronjeni, dopusti Gospodine da nam se srca stope, Tvoje i naše… dopusti to sveto zajedništvo… Amen.