Koliki se samo trude u vlastitom životu nešto postići… ma izdići se iz nemoći, iz bunila, iz žalosti života… i to vlastitim snagama? Koliki se trude da svladaju taj vlastiti nagon koji teži negativnom, ostavlja prazninu u duši, nemoć u tijelu? Vjerujte mi mnogi… Mnogi su se opametili zahvaljujući vlastitim iskustvima života od mnogih lažnih stvarnosti, kao i tzv. vele-uljudnih te dušo-brižnih pomoći bližnjem ponuđene! Mnogi…
Kreni i ti, korak po korak… vlastitim naporom učiniti čudo u svom životu. Kreni i ti ljubljena dušo, prema Vječnosti za koju treba napor… koju čežnja predosjeća… koja izaziva pravo nadahnuće, a ujedno je i velika inspiracija mnogima. Kreni i ti, stisnutih zubi, s puno žara i volje učiniti pravu stvar! Vjeruj mi, ne možeš biti razočaran pa da se i srušiš po treći put na istom mjestu… k`o Krist pod vlastitim Križem od jada na koji Ga čovjek namjeri.
Veliki pakao prolaze mnogi ljudi, a od sebe u cijeloj toj priči imaju samo siluetu. To vam ne želim, koliko da život iskusite u pravoj punini, a ne u životarenju. Životarenje je danas pred mladim ljudima postavljeno na pijedestal. Sve što čine… sve što rade… sve što mogu iskusiti… na sve na što ih se poziva… samo je životarenje i mrtvilo osjećaja. Zabavi se čovječe, ali mrtvilom osjećaja ništiš sama sebe.
Čovjek kao da se zatvorio po pitanju Stvarnosti koja ga želi putem krunice, putem molitve… ma i bez toga… putem jednostavnih i iskrenih detalja u onim trenucima svetih događaja preobraziti i promijeniti. Ne može te dragi čovječe, već danas promijeniti… ni uljepšavanje ili pak kupovanje tolikih namirnica i robnih izdanja… O, ne… Sve je to, lijepo za dogledno vrijeme, ali vjerujte mi… sve je to “zadovoljstvo kratkog vijeka”.
U sjeni vlastite unikatnosti ostat će zapamćen život onih koji nisu sebe propagirali pred oči drugih, već su u samozatajnosti djelovali… Njihov život trebao bi biti pravi uzor baštinicima budućnosti, jer to bogatstvo znoja ljudskog truda i krvi ispaćena napora može puno ponuditi. To je upravo dalo naslutiti Srce Boga Jedinorođenog. Utjelovljena Ljubav može podnijeti itekakvu bol, a mi se naježimo od misli shvaćajući da tako nemoćni ne možemo tako podnijeti tu Ljubav. A zašto?!
Pravo bogatstvo Božje Dobrostivosti koje možeš imati u trenucima vlastita napora jest samo potvrda u sjeni tvog vlastitog bića onog što činiš. Neće ti biti dano uvidjeti… možda naslutiti još i hoće… ali ne čezni za onom “nagradom trenutka”, već za Cilj koji ti se uvijek podsvijesti, a posebno onda kad shvatiš da nisi sam!