Papa Franjo, kanonizirat će blaženog Charlesa de Foucaulda, koji se smatra jednim od pionira međureligijskog dijaloga, zajedno s još šestoro blaženika, tijekom sv. Mise – kanonizacije u bazilici sv. Petra, 15. svibnja.
To je u utorak objavila Kongregacija za kauze svetaca. Slijedi redovni javni konzistorij od 3. svibnja 2021., kojim je Papa odobrio kanonizacije, ali nije odredio datum ceremonije zbog izvanredne zdravstvene situacije uzrokovane pandemijom Covid-19.
Blaženi Charles de Foucauld, rođen 1858. bio je francuski aristokrat i redovnik, čiji su rad i spisi doveli do osnivanja Kongregacije Male Isusove braće. Tijekom svog avanturističkog života bio je časnik konjice u francuskoj vojsci, a zatim istraživač i geograf prije nego što je postao katolički svećenik i pustinjak, koji je živio među Tuarezima u alžirskoj pustinji Sahara. Živio je životom molitve, meditacije i klanjanja; u neprestanoj želji da za svaku osobu bude „sveopći brat”, živa slika Isusove Ljubavi. Navečer, 1. prosinca 1916. godine, ubili su ga razbojnici.
Ostali koji će biti kanonizirani su:
Blaženi Lazar (Devasahayam Pillai). Poznat kao Devasahayam, blaženi Lazar bio je brahman iz kaste Nair u Indiji. Pretvoren u katoličanstvo od strane isusovačkog svećenika 1745. godine, Devasahayam Pillai uzeo je ime Lazar kada je postao kršćanin. U svom propovijedanju, posebno je inzistirao na ravnopravnosti svih naroda, unatoč razlikama kasti. To je izazvalo mržnju viših slojeva i uhićen je 1749. godine. Nakon što je podnio sve veće nedaće, dobio je mučenički vijenac kad je strijeljan 14. siječnja 1749. godine.
Blaženi César de Bus, zaređen je 1582. godine u Avignonu. Na njega su duboko utjecali život i spisi sv. Karla Boromejskog, kojeg je smatrao uzorom… osobito njegova odanost katehezi. Zapravo, radio je kao kateheta u Aix-en-Provenceu za vrijeme previranja, nakon francuskih vjerskih ratova. Utemeljio je redove Uršuline Provincije i Otaca kršćanskog nauka (doktrinarke). Očevi su raspušteni tijekom Francuske revolucije, ali talijanski ogranak doktrinarnih otaca nastavlja i danas s kućama u Italiji, Francuskoj i Brazilu.
Blaženi Luigi Maria Palazzolo, sjevernotalijanski župnik, posvetio je svoj život napuštenoj siročadi, te zanemarenoj djeci. Zajedno s časnom Marijom Terezom Gabrieli osnovao je Red sestara siromašnih, koji se i dalje brine o djevojkama i odgaja ih u Brazilu, Burkini Faso, Kongu, Italiji, Obali Bjelokosti, Keniji, Malaviju, Peruu i Švicarskoj. Umro je prirodnom smrću 1886. godine.
Blaženi Giustino Maria Russolillo, talijanski svećenik XX. stoljeća, utemeljitelj je Društva božanskih zvanja (zovnika), koje je poticalo i podržavalo one koji su imali razboriti poziv za svećenički i redovnički život.
Blažena Maria Francesca di Gesù je ušla u zajednicu redovnica početkom XX. stoljeća, te postala predstojnica i voditeljica formacije grupe, dajući život Institutu sestara kapucina Majke Rubatto. Zajedno s nekim sestrama, otišla je kao misionarka u Urugvaj i Argentinu. Tijekom rada u Latinskoj Americi, zamolili su ju da započne misiju u prašumi. Umrla je u Urugvaju 1904. godine.
Blažena Maria Domenica Mantovani, suutemeljiteljica je i prva generalna predstojnica Reda Malih sestara Svete Obitelji, koji se može naći u Italiji, Švicarskoj, Albaniji, kao i u afričkim i latinoameričkim narodima. Posvećeni su služenju djeci i mladima, obiteljima, svećenicima, starijim, te nemoćnim osobama u župama.
Izvor:
- https://www.vaticannews.va/ (Vatican News)