Mnogi postupci sadašnjih službenika Svete Majke Crkve… a kad kažem Sveta Majka Crkva – izraz itekako poznat i od tko zna kad dobro uvriježen u našoj Rimokatoličkoj Crkvi… tada mislimo na sveopće, jedinstveno zajedništvo u nutrini Svete i Božje, nadasve Kristove Crkve koja je sastavljena od živih, kao i u Bogu rođenih, pa i za ovaj svijet preminulih vjernika… vjernika čija je Glava Krist, a čiji smo svi mi udovi… ruše, pa čak i do temelja temeljito uništavaju ono godinama duhovno građeno… taj izgrađen karakter… tu izgrađenu ljepotu… i pretvaraju u otpad od Vjere… u tako nepotrebnu pustoš i prazninu današnjice, a ja vam kažem: Neka vas ne obeshrabruju ovakvi postupci, već osnažuju i jačaju u Vjeri!
Bogu smo danas itekako potrebni! Bogu smo danas potrebni, ali ne kao mlakonje… nego kao živa vatra koja druge zapaljuje za Njega… Papa Benedikt XVI., izuzetno vrhunski teolog… vrhunski poznavatelj Svetog Pisma, vrhunski liturgijski osviješten, istinski ljubitelj svetosti Majke Crkve… čini izuzetno iznimnu gestu svete Poniznosti, koju će teško ijedan papa budućnosti učiniti, kao on… te 11. veljače 2013. godine obznanjuje tu svoju odluku pred zborom kardinala, pa i čitavim svijetom… pazite… na dan Gospe Lurdske… na Majčin dan… Potičem vas na molitvu za istinsko raspoznavanje stvarnosti od tada do danas… da nas Duh Sveti uistinu ojača u Vjeri i osnaži u jasnoći odluka pred Bogom i pred čitavim Nebom… osobito danas…
Za papu Benedikta XVI., tada još živi, danas bl. Carlo Acutis, trpio je i prikazivao svoja trpljenja, koja su itekako urodila sveti Plodom Duha Svetog… Duboko vjerujem u današnje sveto zajedništvo i Carla Acutisa i Benedikta XVI., pape…
Proročanstvo sv. Malahije, irskog redovnika (1094. – 1148.), koji je za vrijeme svog boravka u Rimu imao čudesno viđenje o papama nam pruža mistične nazive, kao i oznake glede papa… fascinantno kako navodi i Pavla VI. kao Flos floru (Cvijet cvjetova), Ivana Pavla I. kao De medietate lunae (O polumjesecu); Ivana Pavla II. kao De labore solis (O promjeni na Suncu), potom De gloria olivae (O slavi masline), što bi bila aluzija na posljednji sud u Josefatovoj dolini maslina, biva smatran Benedikt XVI. Nakon toga posljednji papa jest Petrus Romanus (Petar Rimljanin)… stoji: bit će iz Rima i svoje stado će voditi kroz mnoge nevolje, a na kraju će se grad na sedam brežuljaka srušiti i Pravedni Sudac će suditi svome narodu. Na samom završetku, stoji biblijski zapisano: O svršetku svijeta nitko ne zna ni dana, ni časa…
© Ljubljeni Bože, Duhom Svetim… Duhom Milosti, Istine, svete Mudrosti i Razboritosti, vodi svoju Svetu Crkvu…
Kroz svu povijest Spasenja, bilo je istinskih Božjih Svetih Otaca… svetih papa, ali uistinu ne smijemo zatvarati oči pred cjelovitosti stvarnosti kakva jest, jer bilo je i papa koji su gadno griješili… bilo je i svetih odluka i svetih čina, a bilo je i krivih poteza i za to se papa Ivan Pavao II. itekako kajao, te ujedno i pozivao na molitvu za oproštenje svetosti Crkve, čak ne samo zbog toga, već i zbog svih tih pogrešnih poteza koje su se događale i obznanjivale u nutrini same Svete Majke Crkve, pa i pred tom stravičnom stvarnosti pedofilije, te ostalih uistinu razornih poteza koje su podnosile same žrtve Crkve… Ponavljam: neka vas ne obeshrabruju ovakvi postupci, već osnažuju i jačaju u Vjeri!
Tu gestu nastavio je i papa Benedikt XVI. On je bio drugi papa, tijekom mog života, koji je pohodio, nakon sv. Ivana Pavla II., pape, našu ljubljenu domovinu, našu Republiku Hrvatsku… I na tom susretu u Zagrebu (4. – 6. lipnja 2011.), koji je bio uistinu posvećen i obitelji i zajedništvu s Kristom, koji je bio uistinu poseban… protkan pjesmom, molitvom, razmatranjima, Svetom Misom, pa i Euharistijskim klanjanjem pred Presvetim na samom Trgu sv. Marka, u Zagrebu… sred tako veličanstvene tišine… koja je zavladala neko vrijeme… To su sveti temelji, koji će imati traga u svu Vječnost na mnoge mlade… sveti temelji…
Neka nas, uistinu, predragi u Kristu… izjeda revnost za Dom Gospodnji. I mi se trudimo zaživjeti ljepotu istinske Svetosti, ne koristeći vrijeme uludo… dajući se suviše u svu tu stvarnost bilo zablude, bilo krivih poteza ili koraka nekih pojedinaca ili pak i nadređenih po institucijama Svete Majke Crkve… Ne, već se silno trudimo dati i u individualnu i zajedničku molitvu Svete Majke Crkve… a to uključuje i sakramentalan hod u svu Vječnost, kao i naš osobni hod u kojem ćemo iskazivati svetost istinske Ljubavi… nadasve Božje Ljubavi… prema Bogu i prema svojim bližnjima…
Bogu prepustite istinski Bič u ruke… gotovo sveti Bič… jer kao što je Krist rastjerao sve nevaljalo iz svetosti Očeva Hrama i kao što je Krist dao čitava sebe kao jedinstveni, sveti i nadasve vječni Hram… svim silama čitavog bića, trudimo se takvom Hramu pristupiti, takav Hram obljubiti… tom Hramu pripadati i definitivno za taj Hram i poginuti ako treba…
… jer MI NE MOŽEMO SAMI OD SEBE NIŠTA, ALI BOG ITEKAKO MOŽE!
Svi mučenici Svete Majke Crkve, molite za nas.
Svi sveci i svetice Božje, molite za nas.
brat u Kristu, Zvonimir,
vjernik Rimokatoličke Crkve
Izvor: