Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 2, 41-51)
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše prema običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a Dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali Njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda Ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći Ga.
Nakon tri dana nađoše Ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji Ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima Njegovim. Kad Ga ugledaše, zapanjiše se, a Majka Mu Njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac Tvoj i ja žalosni smo Te tražili.« A On im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A Majka je Njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom Srcu.
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu, danas slavimo spomen Bezgrešnog Srca Blažene Djevice Marije… i imamo prekrasno Evanđelje koje nas upućuje na Put i Istinu… Koga slijediti? Što zastupati? To su stvarnosti o kojima smo danas itekako pozvani razmatrati… ne samo mi, već i naši bližnji, koje želimo poučiti i poduprijeti na putu Svetosti.
Mudrost Sina svete Vječnosti progovara i danas. Bivaju zadivljeni Njegovom riječju i Njegovim primjerom, upravo oni koji ga slušahu. I dođu nakon sve te brige, nakon sveg pritiska u srcu, u duši… nakon gotovo dan hoda, Njegovi sveti roditelji… nadasve žalosni. Ali ovo U Očevom i nama danas kao i svetim roditeljima, to mora postati temeljem, te biti urezano… kako bismo mogli svjedočiti Svetosti, kako bismo mogli živjeti Ljubav, te kako bismo jednostavno mogli u Očevom biti.
Jedina sveta filozofija koje smo itekako potrebiti jest Riječ, ovdje progovorena i ovdje urezana. Ukoliko nisi do sad, po „gubitku Sina”, pronašao Riječ Istine i Put Života, onda ti je definitivno danas, tom težiti i u tom prebivati.
Neka nam Bezgrešno Majčino Srce bude Utočištem i Okrepom, osobito danas kad slavimo spomen Njena Prečista, Bezgrešna Srca. Sve to brižno čuvano neka nam bude primjerom, te uzorom za nasljedovanje Ljubavi, kako bi i naša srca po Ljubavi djelovala, pa i cjelivala bolne rane naših bližnjih.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb