Ljubav, uistinu, razumije

Ljubav, uistinu, razumije

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 6, 30-34)

 

    U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvjestiše Ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše, te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. 

    Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati mnogočemu. 

 

    Riječ Gospodnja. 

 
 

    Ljubav razumije tu potrebu za odmorom i za istinskom okrepom i duha, duše i tijela. Ljubav to itekako razumije. 

    Isus – Ljubav, itekako želi dobro svojim učenicima, sljediteljima Njegove Riječi, Njegova Života… Njegovih postupaka i čitave Njegova stvarnosti, jer kako kaže Evanđelje po Ivanu: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju Riječ čuvali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi Imena moga jer ne znaju Onoga koji mene posla.” (Iv 15, 19-21)

    To su Isusove riječi… To je evanđeoska Istina… To je ta bolna, a opet temeljna stvarnost pred ozbiljno treba i zastati i razmatrati ju, a kad se i življenjem potvrdi… shvaćamo koliko nam je u biti sam Isus, pa i samo Nebo blizu, jer mnogi nas trebaju i mnogi traže utjehu, ali ju danas teško pronalaze, jer nema adekvatnosti u svjedočenju, jer nema istinske, pa i Božje kompetentnosti sred djelovanja… I to je žalosno… 

    Možda nam svima treba odmor… Treba nam ono što Isus progovara u ovoj evanđeoskoj stvarnosti… no, postavlja se pitanje: Kako odmarati, kad su mnogi „kao ovce bez pastira”?! 

    Kroz molitvu i razmatranja… u dubokom i istinskom odnosu s Gospodinom, molimo snažno za dar Mudrosti, za dar spoznaje Božje svete Volje i za sad i za svu Vječnost… i neka nas samo Nebo poučava svetim i temeljnim vrijednostima… u tišini, u samoći… šutnji i molitvi… 

 
 

Izvor: 

  1. Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb