Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 1, 29-34)
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je Onaj o kojem rekoh:
Za mnom dolazi čovjek
koji je preda mnom
jer bijaše prije mene!«»Ja Ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se On očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s Neba silazi kao golub i ostaje na Njemu. Njega ja nisam poznavao, ali Onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na Njemu, to je Onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji.«
Riječ Gospodnja.
Bude se uspomene i mirišu tajnovite, svete stvarnosti što nam ih pruža samo svjedočanstvo Krstitelja. O, predragi, pa i školjka i kamen i voda… golub, Nebo… sve progovara i sve svjedoči o velikoj Tajni i Misteriju koji jest Sin Božji… o Isusu Kristu.
Drugi je tjedan po Božiću i svetost otačke liturgije i Milost Crkve nam pružaju ovo divno svetopisamsko remek djelo… I kaže Ivan Krstitelj… ja sam to vidio i svjedočim… Da nam netko pristupi i da nas upita: Kakvo svjedočanstvo mi možeš pružiti o Isusu Kristu? Što bismo mu/joj rekli?
Liturgija jest… Obredi jesu… Crkva jest… Sve se to događa i sve se to obistinjuje… no, čim smo mi puni? Čim smo se mi, do sad, u svom životu nahranili? Na temelju čega biva naše, današnje svjedočanstvo o Isusu Kristu? Tko je to nama omogućio?
Imam osjećaj da se puno priča, ali malo, istinski, poznaje… Puno se uči, školuje… ali malo toga želimo iskusiti i iskustvom prenijeti… a sve progovara o Sinu Božjem i da malo zašutimo i dopustimo osjetiti… i da um i tijelo malo odmore… srce da se pribere… bilo bi više, iskrenijeg, toplijeg, nježnijeg, pa i svetijeg susreta sa samim Bogom… To je ono što je Ivan iskusio i po tom posvjedočio… Sve je promatrao, gledao, a još više doživljavao… donosi nam Sveto pismo…
Čak od samog rođenja, tek začet, a ne još rođen… doživio je Gospodina… zaigralo je čedo u utrobi… a u konačnici i glavom „platio”… sred jednog, glupog plesa… pa i zbog jednog prljavog, glupog hira…
Svjedočanstvo Krstitelja nas uči i potiče da se NIKAD ne zasramimo… ni pred sjenom pakla… ni pred sjenom tame zastrašiti ili pobojati živog svjedočanstva kojeg nosimo u sebi, kao pečat Božje Istine, Milosti i Prisutnosti… Jednom upitani, vjerni za svu Vječnost ostanimo… pred Nebom i pred Zemljom.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb