Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 16, 1-8)
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: “Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: `Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!` Nato upravitelj reče u sebi: `Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.`”
“I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: `Koliko duguješ gospodaru mojemu?` On reče: `Sto bata ulja.` A on će mu: `Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.` Zatim reče drugomu: `A ti, koliko ti duguješ?` On odgovori: `Sto korâ pšenice.` Kaže mu: `Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.`”
“I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.”
Pokušajmo se dati u tu stvarnost evanđeoske riječi dana.
Da li snalažljivost, kao i nepoštenje uvijek prolazi?! Kod koga to uopće prolazi?! Bit je ove evanđeoske riječi shvatiti i prihvatiti razliku od sinova svijeta. Oni i snalažljivi i nepošteni nisu ni uzoriti, a ni pravi primjer istinskog vladanja, te nasljedovanja Sina Jedinorođenca. Promatra se ovozemaljsko i ovozemaljsko ima svoju određenu srž za opstati.
Ovozemaljsko… materijalno… dobro koje me ostavlja na životu, na funkciji… – sve to promatraju sinovi svijeta, dok nama ostaje ne vladati se linijom lakšeg puta, već istinski prionuti upravo uz ono najpotrebnije i najspasonosnije.
Dok netko nepošteno i snalažljivo, uz pohvale bližnjih ili pak nadređenih ide naprijed, neka nas to ne sablažnjava, već daje upravo onu bitnu i svetu motivaciju – sveto se vladati sve do smrti, jer kako živim, tako gotovo i umirem.
Gospodine, pomozi nam zaživjeti bît sinova svjetlosti.