Predragi u Kristu, u Riječi Istine, te svetosti evanđelja (Iv 21, 15-17),
volio bih danas na osobit način promišljati o tome kako uistinu treba voljeti i pasti upravo Gospodnje. Kako je prekrasan upit postavljen ne samo Šimunu Ivanovom, već i nama danas… suvremenicima nasljednika sv. Petra, apostola… suvremenicima ovog pape, Petra naših dana… ljubiš li me više nego ovi?
Ma Isuse, Ti koji si Gospodin i Bog i Čovjek… pa Ti sve znaš, pa čak i to koliko Te naša srca istinski ljube i vole. Ukoliko je to istina… Isus i tebi želi progovoriti: Pasi ovce moje! A to znači: vodi brigu o Mojim miljenicima, kao što i Ja vodim brigu o tebi. Brini o onom što je nebesko, kao što i Ja brinem o onom što je zasad zemaljsko. … jer volim te i želim da i ti voliš. … ljubim te, te želim da i ti ljubiš. To je tako jednostavno rečeno u ove tri riječi, a ponekad… osobito kad ne ide lako, tako zna biti teško i komplicirano, da se ne zna ni tko voli, ni što voli… ni tko pase i što pase.
Ljubljeni u Kristu, nema ljepšeg primjera o tom kako Bogu izreći to što je samom Bogu poznato, doli je to ovaj evanđeoski primjer upravo ovog odlomka… i nema svetijeg primjera za nasljedovanje Krista doli je poruka evanđelja dana: voli i pasi Gospodnje.
Želiš li biti nebeski? Želiš li biti Isusov? Reci Mu jednostavno… Tebi je (Isuse) poznato da Te volim.