Započeo bih, predraga braćo i sestre, stvarnost ove riječi upravo Isusovim riječima: da oni koji ulaze vide svjetlost. Dakle, naše poslanje treba uistinu biti VIDNO POSLANJE. Mi nismo poslani da bismo se stidjeli Onog kog` predstavlja naše svjedočanstvo vjere, već smo poslani da Ga i drugi upoznaju, da Mu i drugi uzvjeruju, da Ga i drugi uzljube, te tako i ti “drugi” nekim drugima svjedoče o veličini Njegove bîti.
Vidno, javno; ponizno i nadasve u skladu s poslušnosti… poslanje se razvija, biva blagoslovljeno i može itekako plodom uroditi za druge, jer treba da i nama, kao njima nekad bude: Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Kojeg smijeha, ako ne onog sa sjećanjem da smo uistinu oslobođeni i spašeni u Imenu Krista Sina svete Vječnosti?! Kojeg klicanja, ako ne onog svetog: u psalmima, himnima i hvalospjevima… kojim su se nekoć i apostoli i sveci hranili…
Dakle vidno poslanje… gorjeti, te izgarati, a cijelo to vrijeme biti Krist za svoje srce i svoju dušu, te nadasve za srce i potrebe bližnjih. To je Milost. To je takva Milost… ničim zaslužena, ničim stečena… Dapače: besplatno primiste, besplatno dajte.
Vidno poslanje… uza sve, itekako treba molitvom biti okrunjeno. Isus je imao svoju vjernu moliteljicu Majku… i Njegovo sveto Poslanje od vijeka praćeno Blagoslovom Oca, gotovo i molitvom anđela, dobiva Smrću poseban Biljeg – pobjedu Dobra nad Zlom, a tek Uskrsnućem proslavu onih kojima Vječnost svetosti pripada. Sv. Augustin, da bi doživio vlastito obraćenje imao je majku, kojoj će jednom sveti biskup Ambrozije reći: Ne može propasti sin tolikih majčinih suza.
A sada, neka se srce pomoli… neka ti srce biva hranjeno molitvom, po kojoj mnogima dolazi Spasenje: grešnicima, siromasima, nevoljnicima, dušama Čistilišta… Moli Gospodina da ti dopusti da budeš svjetiljka svima… svjetiljka koja se tako na svet i dostojanstven način užiže, pali… postavlja pred mnoge i mnogima donosi živog Boga… Tako, ostajući u molitvi… ovog dana živi i moli svetost evanđeoske riječi.