Predraga braćo i sestre, volio bih se zaustaviti u ovom dragocjenom darovanom trenutku, promišljajući o biti poziva, jer poslanje koje ti se danas nudi, poziv čiju zadaću danas obavljaš… uvijek treba uz prikazivanje, uz predanje, uz molitvu ići Stopom Onoga za kim su pošli prvi apostoli…
Andrija, Petar, Ivan Zebedejev, te brat… to su imena tako urezana u Nebu… to su stupovi, potpornji koji Vječnu Stvarnost Dahom Duha Istine i Mudrosti krune… jer svi oni, prolivši krv i darovavši najviše od sebe, osvojili su spasonosnu Milost za sebe i svoje molitelje.
I ti si pozvan poći za Njim. Pozvan si poći za čavlom pribijenu Stopu… čavlom kojeg smo mi ljudi udarili svim grijesima, slabostima… krhkosti, kao i samom nevjernosti… Pođi Tamo gdje te njiva tvoja čeka… tamo gdje te Križ života i tvoje stvarnosti privodi k Cilju…
… za Njim.