Svetost odanosti

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 10, 22-25a)

 

U ono vrijeme: 
Reče Isus svojim učenicima: 
“Svi će vas zamrziti
zbog Imena moga.
Ako tko ustraje do svršetka,
bit će spašen.
Kad vas stanu progoniti u jednom gradu,
bježite u drugi.
Zaista, kažem vam,
nećete obići gradova izraelskih
prije nego što dođe Sin Čovječji.
Nije učenik nad učiteljem
niti sluga nad gospodarom svojim.
Dosta je da učenik
bude kao njegov učitelj
i sluga
kao njegov gospodar.”

 
 

       Predragi u Kristu, predragi u Živoj Istini… 

        Isusove su riječi danas riječi koje itekako danas odjekuju u našim srcima, u našim mislima, te u našim postupcima. Bez Krista, ništa smo. Bez Krista, gubi se temelj. Upravo stoga ovo Evanđelje dana, ali pazite… sveto Evanđelje, daje nam na znanje Istinu koja zahvaća učenika, te slugu… Tko je učenik? Tko je sluga? Bivam li poput učenika? Trudim li se biti sluga?

       Što to Učitelj naših srdaca i Gospodar našeg života progovara? Što čitamo na samim počecima ove evanđeoske Riječi? Svi će vas zamrziti… Zar se to ne događa danas? Ma i onaj tko imalo želi biti Božji i koji se trudi Bogu pripadati, osjeća ovo u svom životu. I ne samo da on to osjeća, on to proživljava! Prave se veći od biskupa, pape… – čim ti želiš biti Božji, svetiji, odmah ukor. Odmah pljuska. Nevjerojatno je koliko je ljudima svejedno. Nevjerojatno, koliko su se ljudi lažno osigurali, misleći da su ono malo što su stekli ravni Onom, kojem se ništa ne može… a Isus, zbog Imena moga kaza da svima slijedi progonstvo… Ne bih rekao toliko da je riječ o nekoj nelagodi, već baš o nekom duhovnom progonstvu. 

       Istinski vas molim, dok nastavljamo dalje razmatrati nad svetosti ove Riječi, da na osobit način molimo za slabe u vjeri. Oluja brzo dođe i s olujom mnoge stvarnosti dobre i plemenite, ako nisu toliko u Kristu učvršćene, te utemeljene itekako nestanu. Ovdje je itekako važno ovo što Isus govori – ustrajati do svršetka, kako bi se ostvarila blažena Riječ: bit će spašen. Biti spašen… biti izbavljen… biti otkupljen… to su svete stvarnosti za svu Vječnost. Svetost odanosti nas tom uči, jer dosta je da učenik bude kao njegov učitelj, da Mu bude odan… da Mu bude vjeran. 

        Prije nego što dođe Sin Čovječji o progonstvu, o trpljenjima sred borbenosti za Krista, svi prolaze isto. To je prošao i sv. Atanazije Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj kojeg Crkva danas slavi. Itekako su ga progonili. Itekako je trpio. Itekako je bio borben. Svetac je to koji uči o Riječi. Svetac je to koji uči kako ostati odan i vjeran. Sjetite mu se danas obratiti u svojim molitvama… i Nebo uslišilo vaše prošnje, po Božjoj svetoj Volji. 

       Podcrtajte u svom životu dvije riječi: učenik i sluga. Zaživite ih… i u svu Vječnost tako neka bude.