Vidimo Zakeja… poput malenog dječaka… pod stablom, na stablu… nebitno… Mi vidimo Spasenje kući izgubljenog, ali ovog puta to biva pronađeno. Ljudi dragi, kako mi se samo nameće misao nisu li tu neki sanjivi trenuci jednog grešnika ili možda čak jednog djeteta koji to čuva u svojoj uspomeni, pohranjuje godinama i onda nekako to ispliva na površinu.
Ma dječače dragi, sanjaj. Sanjaj o svom Isusu… jer i san, sveti san… kad-tad postane zbilja, stvarnost… Mi ne živimo u laži, ako živimo svoju vjeru. Laž je kad ne živimo vjeru, a propovijedamo o njoj. Snovi mogu biti noćne more, ali ovaj to nije…
Predragi, strpljivo i ustrajno molite za svaki trenutak koji ne znate kako razlučiti, pa se pitate: Snovi ili stvarnost? Ljubljeni, budimo djeca pod Drvom Života, a to Drvo je sam Isus… On promatra… Tiho sluša… Još tiše progovara…
Isuse, hvala Ti…