Sve možemo učiniti. Truditi se i činiti… ali Revnost Poniznog, poput pitke je vode koja želi ostati čistom. Ta Revnost koja ga izjeda po Dobroti i Plemenitosti Srca, treba nam postati uzorom i primjerom kako se brinuti i za Gospodina i za bližnje.
Uistinu, bilo bi dobro ugledati se na tu pitku, izvornu i čistu vodu koja izvire i za Ozdravljenje i za Spasenje mnogih. Revnost Poniznog Bogo-Čovjeka itekako želi odaslati važnu poruku i danas i uvijeke, jer Hram nikako ne smije biti kuća trgovačka ili nešto gore od tog.
Kako biti revan? Kako prema stvarnosti Neba ostati vrijedan? Kako danas provoditi Revnost Poniznog? Na ova pitanja, dao Dobri Bog da dobijemo odgovor u molitvama pred posvetom Crkve današnjice… i to posvetom one Crkve koju nosimo u svom srcu…
Gospodine, Mudrosti nam pruži…