Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 6, 30-35)
U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: `Nahrani ih kruhom nebeskim.`”
Reče im Isus:
“Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
kruh istinski;
jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.”Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” Reče im Isus:
“Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.”
Predragi u Kristu… Predragi u Istini…
vidite kako je Isus svet i jednostavan. O…, On Kruh Života… Kruh istinski… kom god daje i pruža, taj ima u izobilju.
Kako li se prvo ta ljudska mudrost postavlja i zauzima svoju neku poziciju, ali kasnije padajući, te kloneći… ostaje ogoljena sred jednostavnosti vlastitih riječi: daj nam uvijek toga kruha.
Možeš li se i ti čovječe staviti pred Gospodina? Možeš li i ti čovječe ići k tom Milenom Janjetu koji je bio raspet za nas…? Možeš li uzvjerovati Istini Riječi koja i ovog puta dotiče… koja i ovog puta mijenja… ?
Mučenicima nije nedostajalo biti poput kruha… ali nama, ljudima ovog vremena, to nekako nedostaje… I moja Nada Vječnosti danas govori: Ne boj se sine… Ništa nije propalo, a da k tomu nešto nije opstalo… Ne treba se bojati, već se samo darovati…
Gospodine, nedovoljno Te ljubim. Nedovoljno Te pokušavam upoznati… Tako nedovoljno. Ti, Kruše Života budi uvijek tu uz svoje maleno stado… koje i danas učiš kako se razlamati za druge, kako se darivati drugima… kako biti istinski… da nikad ne ožedni duša i ne ogladni srce… jer Vječno ima Tebe…