Današnje evanđelje… evanđeoska Riječ (Lk 21, 20-28) ovog dana nam želi uistinu ukazati na stvarnost koja predstoji sred Istine i Vječnosti koja jest u Bogu, Živom, Jedinom i Besmrtnom.
Vojska, kao neprijateljska opsada i to Jeruzalema, prva se spominje, te prva dolazi do izražaja… kao što i Tmina sred Svjetlosti, gotovo prva biva očitovana… i dolazimo do riječi opustošenje. Ono što se danas događa, poput pustoši i praznine, biva očitovano, te biva ukazano upravo u trenucima ovog dana. Opkoljenje, opustošenje… to je strašna bol koju čovjek današnjice, poput onog čovjeka još Starog Zavjeta – Oko za oko, zub za zub zna zadati… ne razmišljajući i ne promatrajući uopće Kristovu Ljubav prema neprijatelju.
Nadalje zatičemo sljedeće: … neka bježe; … neka (grad) napuste; … neka se ne vraćaju… Što nam to Nebo govori? Što je to što nam Nebo želi reći? … naš Bog vječne Ljubavi, poput brižnog zemaljskog oca, još više kao nebeski Otac preko Sina daje poruku čovječanstvu da je započelo upravo Otkrivenje sveg onog što predstoji… da je započelo ispunjenje sveg onog što se tražilo… da je započelo obistinjenje apsolutne svrhe onog što čovjek gotovo kao pogani traži, zahtjeva i čemu srcem čezne… i to ga dovodi do bivanja pred opstankom ili propasti.
… dani odmazde, da… takvi su danas dani… I mi kao da ne možemo izbjeći ovu Oko za oko, zub za zub… O, velike tragedije za čovječanstvo! I koliko duša samo radi tog ne-oproštenja gine, umire i odlazi u propast… jer ne može pred Opstankom opstati ono što u sebi ima zaraženu klicu: đavolskog utjecaja, bijede, prljave taštine i ostalog. Ne može… Ne može opstati nešto što ne gori i ne čezne za Nebom, a što biva robom prljavih strasti… osvete, prevare, ubojstva, bluda…
Sve što se danas događa ide k tomu – ... sile će se nebeske poljuljati. Sve danas ide k tomu Dolasku nebeskog Kralja; … ali treba znati kako je velika bol u srcima vjernih Kristu… u Srcu Majčinom… srcu onih pobožnih duša što strepe danas… Velika je i razdiruća bol, bol mlada čovjeka koji ne čezne za ozbiljnosti, stalnosti odnosa, kao i zadržavanju one voljenosti koja vodi Čistoći Vječnosti… Velika je bol, jer danas mlad čovjek ide dalje svom robovanju prljavih strasti, a zanemaruje u bitnom trenutku, osobito onom kad Svijest, te Spoznaja nastupe što vode k odreknuću od pogibeljne i grešne naravi… dakle, ide dalje k propasti…
Za kraj… ostavljam vam na razmatranje riječi: Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Samo pogledajte prostim okom, ali duše svoje sve ono što se događa, te sve ono što nas okružuje… jer ruše se prijateljstva, nestaje ljubaznosti, a i ljudi od straha… pred tim što prijeti svijetu… Koliko smo istinski suživljeni s tim riječima i koliko istinski mi želimo biti suživljeni s tim riječima?! Ljudi dragi… kako nam Vjere nedostaje… a Ljubavi…
Evo, još većeg razloga da se damo u molitvu, te svoj trenutak života ispunimo molitvom.