Volio bih draga braćo i sestre, kad biste opet mogli pročitati Evanđelje koje ovog dana Majka Crkva diljem svijeta Svojim miljenicima pruža – (Mt 17, 22-27).
Prvo, što vas želim pitati: Koje blago su vama tijekom života pružili ljudi ili osobe do kojih vam je stalo? Ljudi… koje ste voljeli? Pojedinci… za koje ste bili spremni puno toga žrtvovati?
Krist ovim Evanđeljem jasno daje naslutiti da Mu je stalo čak i do onog kojeg je po ljudskom možda nemoguće privesti Nebu! Ma gdje bi kraljevi zemaljski ubrali carinu od svojih sinova? Čak mi dolazi na pamet da se upitam: Koji je to uopće kralj zemaljski sebe malo oštetio, kako bi drugom ugodio i pomogao?
Podati to raspadljivo, a opet vrijedno… moraš nekom moćniku da li iz kulture, reda ili tradicije… poštovanja… Zašto Bog nije poštedio ni onog siromaha, nego i on mora podati nešto vrijedno? To mene muči. I onda postoji u konačnici istinsko pitanje: Zbog čega? Kojim pravom? Kojim razlogom ti isti kraljevi zemaljski pred predanim vrijednim zatvaraju oči, a pružaju gotovo apsolutno NIŠTA.
Jesu li i pred ovim Evanđeljem i pred Nebom ti kraljevi zemaljski opravdani ili pak Bog neku dublju drugu poruku želi predati ovom svijetu i vijeku?