Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 3, 22-30)
U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.”
“Doista, kažem vam, sve će se oprostiti, sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”
Predraga braćo i sestre, uočite tu stvarnost razdjeljenosti, kao i stvarnost nečeg što se može oplijeniti. Tu su te dvije stvarnosti itekako bitne… itekako važne…
Pitam se: Tko nas to razdjeljuje? Tko nas to odvaja? Tko nas to želi oplijeniti? Ma to su sluge zla… i istinski je danas itekako za njih potrebno moliti. Ne samo što nas žele odijeliti od hrane, pića; posla i obveza; obitelji i društva… nego i nas same žele odijeliti. Isus progovara itekako jasno, snažno i iz Njegovih usta izlaze samo bitne riječi i činjenice koje već jesu…
Kako li se samo netko Boga usuđuje optužiti i Zlim ga prozvati? Kako li se samo netko Bogom želi poslužiti da bi pohulio? Isto se događa i danas. Razapeli bi i nevina i čedna; sramna i odgojena… jer u svemu pronalaze krivicu… u svemu pronalaze grešku…
Nebo te ovog trenutka želi potaknuti na Mir u srcu, jer Ono ti želi pružiti kao pojedincu i individui Blagoslov Oca, Sina i Duha Svetog. Opstani uz Gospodina. Opstani uz Nebo Vječnosti, a što će reći… kako će se postaviti… nije toliko ni bitno koliko je bitno zadržati istinski Mir…