Kaza Isus, na kraju svega i povijesnog i životnog, u današnjem evanđelju (Lk 21, 5-19): Svojom ćete se postojanošću spasiti.
Silno bih volio da urežemo u srce svoje tu riječ – POSTOJANOST. Silno bih volio da danas, u ovu svetu Nedjelju, promišljamo o stvarnosti događaja što nas uistinu nezaobilaze. Oni su čak, koliko tisuća godina, unaprijed prorečeni. Oni su unaprijed i predviđeni i već dogođeni kroz povijest, ali kad ovu sadašnjost promatramo, vidimo da se to, gotovo nezaobilazno, i danas događa.
Najkraće značenje riječi postojanosti, na koju Isus u ovom evanđelju dana misli, sigurno je stalnost, kao i stabilitet. Uistinu, riječ je pravo i istinsko bogatstvo u Riječi, Sinu Vječnosti, sadržano. I sve to u ono vrijeme i u ovo vrijeme ostaje živo i ostvarivo, jer Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. (Heb 13, 8). Biti stalan u svom vremenu… vremenu svoje postojanosti… uči nas sam Sin Vječnosti. Uči nas uvijeke.
Predragi u Kristu, drugo čitanje nam progovara o stalnosti življenja, kad sv. Pavao, apostol Solunjanima progovara: u trudu i naporu noću i danju (smo) radili da ne bismo opteretili koga od vas. Dakle, briga za bližnje je itekako važna, kao i za samog sebe. I upravo će taj isti apostol, sv. Pavao, izreći vrijednost življenja, kao i samo pravilo tog istog… što ne bismo smjeli obezvrijediti ili zanemariti u svom vremenu: Tko neće da radi, neka i ne jede!
Predragi u Kristu, potresa je bilo i bit će; rata je bilo i bit će; nesklada je bilo i bit će… ali Vjera itekako jest! Vjera je ovdje vrlo važan čimbenik! Vjera je vrlo važan faktor! Bez Vjere, sve se ruši, jer ne svojim snagama, koliko Moću i Silom, Snagom i Blagoslovom Gospodina našeg Isusa Krista.
Na ovom putu življenja postojanosti, neka nam pomogne zagovor svetice dana – sv. Elizabete Ugarske, kao i sam nebeski majčinski blagoslov, naše Odvjetnice i Majke Blažene Djevice Marije.