Siguran sam da ste već čuli, ako ne i doživjeli situaciju mrtve hladnoće. To uistinu mora biti nešto jako, jako nelagodno. Na primjer: osobi do koje vam je stalo i koju volite… obratite se s velikom dozom ljubavi… Ta osoba ne mora biti ni pokraj vas, jer danas je takav svijet – virtualan svijet, pa onda se sve, više-manje odvija preko neke aplikacije…
Vi ste učinili s dozom ljubavi prema toj osobi nešto što joj je u paketu pružilo i iskrenost prije svega. Ali kad ste dobili odgovor vi najbolje znate kako je vaše biće na to reagiralo. Bez obzira koliko udaljeni… bez obzira što to nije bilo ni oči u oči, biće je shvatilo.
To mi se dogodilo… Prije svega i samom Isusu se dogodilo… Vama se dogodilo… I eto zajedničke teme dana kojoj trebamo posvetiti pažnju, ali prije svega promišljanjem i potom molitvom. Pred samim Slavnim otajstvima krunice, gdje i ovo želim uključiti u nakanu… ostaje mi pitanje, koje želim s vama podijeliti…
Kako je bilo Isusu one večeri kad je bio sam i u molitvi spoznavao što je doživio i što ga čeka? Mi malo na to mislimo, jer mi malo ljubimo bližnje, a u bližnjima bi trebali poput svetaca povijesti promatrati Lice Krista. Pretužan sam jer imam osjećaj što se više i bliži činimo pred Bogom, mi kao da smo više udaljeniji jedni od drugih… i onda se pitam jeli se Bog pri Koncu htio udaljiti od drugih do te mjere da su se razbježali ili je to pak njihova odluka straha i neznanja bila… Kontradiktorno, zar ne?
Gušimo li osjećaje, mi smo na putu ubijanja vlastite emocije, a to nije dobro…