Milost neizbježne Ljubavi

     Ove riječi svetog Evanđelja (Mt 11, 28-30), potiču nas na stvarnost predanja apsolutne problematike vlastitog života samom Gospodinu. Koga? Izmorenih i opterećenih. Nismo li upravo takvi u ovom vremenu: potražnje, silnog posla, neodmaranja, iscrpljenosti… obiteljske brižnosti, kao i svih zahtjeva naših najbližih… Uistinu, izmoreni smo i opterećeni… 

     Gospodin odmara. O, kako li tek Bog može odmoriti putem duhovne hrane, ali još više putem sama sjedinjenja s Njim na Gozbi, sred oltara predanja… u Zajedništvu Crkve, obitelji… Miru, po Ljubavi… 

     Mnogi će se odreći nas… Mnogi će nas predavati… Mnogi će dići ruke od nas… ali Milost Gospodnja uvijek na neki način posreduje za nas i biva s nama. To je fascinantno u ovom potrošačkom mentalitetu na svim razinama. 

      Krotkost i Poniznost Sina Vječnosti itekako odgajaju! Krotkost i Poniznost jarma, bremena… ! Nije li On prvi pružio sve, još k tomu i išao na Drvo Sramote… radi koga? Radi nas… ljudi… čovjeka… tebe… mene… 

        A sada? Kako li mu uzvraćamo… ?!