Što mi to pružamo jedni drugima… i kojim to imenom nazvati? Od mudrosti do ludosti… od nalaženja do gubitka… i sve to postaje lutrijom današnjice. Pitanje je samo: Jesmo li svjesni stvarnosti koju sačinjavamo, kao i djela koja za svu Vječnost imaju svoju bit.
Prežalosno je kad uočavaš kako se današnji čovjek ljubi novcem. Umjesto hrane, gladi se daju sitne kovanice. Sve se podcjenjuje, pa i sama glad čovjeka, samo što čovjek nikad nije, pa ni danas gladan toliko hrane koliko duhovnog, Boga, Isusa… Neba…
Ljubiti novcem… kad samo izgovaram to… zvuči mi tako bezdušno. Tako propadljivo i bijedno. Valjda se čovjek naučio tako raditi, živjeti i dijeliti. Valjda je ta neka rana toliko rastvorena i još k tomu na nju sol dodana, da je pitanje kad će zacijeliti, jer je čitavo čovječanstvo dionik ljubavi novcem.
Ako je Isus izgovorio ove riječi sred današnjeg Evanđelja, onda je sve jasno koliko je tko u svom vjerodostojan… dok ni bogataš nije toliki djelitelj koliko zadržatelj i ujedno primatelj svojih dobara.