Danas, kad se čovjek pita: Što još moram učiniti, da bi život bio upotpunjen? Ili: Kako to da se nitko ne osvrće i nitko nema sluha… kad je u pitanju tvoj život? … slijedi jasnoća Krista: Biti ili ne biti. Na temelju ovoga Evanđelja kao da sam dobio jasan odgovor na svoja traženja na neke upite, gotovo tijekom molitve, vezane za smjer života.
Kao da je sinula Isusu ideja kako se još ljudi nisu čvrsto ostavili zemaljskih “vrijednosti”: najmilijih, najdražeg, naprisnijeg. I tada, onaj NE MOŽE BITI postaje jasniji negoli najjasniji čovjekov životni trenutak bistrine uma.
Iščitavajući živote svetaca… Iščitavajući posebno one trenutke odjeljivanja od materijalnog ili prisnog, jasno se daje do znanja naslutiti ČVRSTOĆA koja nama nedostaje. Duhovnik nam je tu itekako potreban. Svećenik koji će nas znati uputiti, ne samo vezano za duhovni poziv, već i za još mnogo toga bitnog u životu, potreban nam je. Zamislite samo tragedije Vječnosti… doći pred Kralja svega stvorenog i ne moći dijeliti s Njim svu čežnju srca radi nečeg što nas je tako čvrsto privezalo za sebe… bilo da se radi o najbližima ili svem posjedovanju.
I na kraju, poput riječi pjesme Isus zove: Hajde slijedi me, pokušajmo ove riječi početi živjeti.