Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 11, 45-56)
U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripòvjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!” A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
… bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne. – reče Kajfa, veliki svećenik.
Predraga braćo i sestre, predragi u Kristu… uz to što se mnogi na neki način osvrnu na riječi Kajfe, fascinantno je na samom početku evanđeoske Riječi uvidjeti sljedeće: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Ali pazite: k Mariji.
Slučajno ili ne… subota je dan koji obično kao vjernici i kao molitelji posvećujemo i predajemo Blaženoj Djevici Mariji. I baš ove subote nam dolaze riječi k Mariji… vidješe… povjerovaše…
Možemo slobodno reći da je Marija, gotovo pa sama Milost. I nama je težiti uvijek se pred Boga spomenuti i opozvat se na Mariju, da bismo i mi doživjeli Vjeru – živu, temeljitu i nadasve svetu.
Kad je Isusu bilo jasno da dolazi Njegov trenutak… kad je Isusu bila jasna ta odluka Židova sred farizeja, više se nije javno kretao među njima (Židovima). I tu se spominje jedan zanimljiv kraj blizu pustinje… grad Efrajim. I stoji zapisano: Tu se zadržavao s učenicima.
Kad Istina zaživi u našim srcima, mi shvaćamo Kome pripadamo i zato su i nama, ova ukinuta Otajstva, prebolna točka života i življenja, jer ta Hrana, daje životu smisao. Ovo su dani, o kojima je nekoć rečeno: Doći će već dani kad će im se ugrabiti Zaručnik, i tada će postiti. I uistinu, naša duša prije svega, itekako posti. Stoga molimo Isusa da se poput ovog s učenicima i s nama zadrži.
Marijo, sveta naša Mati, moli za nas i budi uz nas.