Predraga braćo i sestre, predragi u Kristu,
danas, dok razmatramo ovo sveto Evanđelje po Luki (Lk 2, 36-40), na osobit način nam se stavlja u srce… u dubinu duše, lik Ane, kći Penuelove, iz plemena Ašerova.
Sve što mi doznajemo o toj divnoj ženi, pronalazi se upravo u retcima današnjeg Evanđelja… odnosno Evanđelja šestog dana u osmini Božića. Već je ponedjeljak Prvog tjedna po Božiću i vrijedilo bi nekako doprijeti do tog zašto baš ovaj ulomak, kojeg pronalazimo odmah iza Šimunova proroštva biva odabran za ovaj dan… za danas…
Ako dođemo do posljednjeg retka (Lk 2, 38), koje riječi su tu ispisane… ? Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Dakle, predragi, ono što je činila svih tih godina bivajući udovicom: posta, molitve… to sada nastavlja činiti, iščekujući i sama sred svih otkupljenje Jeruzalema.
Zamislite važnost Prvog dolaska Djeteta! Otkupljenje je ponuđeno. Otkupljenje je darovano. Tim više, kao u ovim zadnjim retcima Evanđelja Isusa u Nazaretu. To je i nama činiti. To ne pronalazimo u Evanđelju ispisano, ali je važno, itekako važno ovdje naglasiti. To je prva kategorija važnosti za opstanak u pravovjernosti pred Svetosti Volje Božje: bijaše im poslušan.
Ljudi dragi, ako je to Bog dopustio pred gotovo običnim ljudima, što tek nama slijedi, doli biti u poslušnosti. Isus je bio poslušan Mariji i Josipu. Budimo i mi poslušni Isusu u Svetosti Otajstva Presvetog Trojstva.
Otkupljenje Jeruzalema biva naglašeno, ali to danas kad idemo promatrati kroz postojanost Kršćanstva, itekako vrijedi i za naše otkupljenje. Kristovi smo. Kristovi i ostanimo.