Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 16, 24-28)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”
“Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.”
Isus koji je Život, predraga braćo i sestre, na poseban način danas propovijeda i progovara o samoj Dragocjenosti Života. Život je dragocjen i zato mu ne valja nauditi ili bilo što staviti u zamjenu za život.
Što je to toliko važno u srži, te u samoj stvarnosti života, ako ne Sin Vječnosti koji nas poziva i potiče da u svim svojim vremenima života – bila ona dobra ili pak bila ona loša – uzmemo pravi testament Njegove ostavštine koji nas uvodi u misterij… koji nas uranja u Otajstvo Vječnosti.
Mi smo, predraga braćo i sestre, pozvani pozivom Neba na temeljno razmatranje same Istine o Životu, odnosno Isusa Krista o vječnoj bîti Presvetog Trojstva – Oca kao Stvoritelja, te Sveuzdržavatelja, Sina kao Utjelovljenu Riječ, te Spasitelja i Otkupitelja i na kraju Duha Svetog kao Tješitelja i Branitelja.
Što možemo zaključiti? Vječna Istina uvijek uvodi u Otajstvo Života. Ne samo da uvodi, već i ostvaruje samom postojanosti i samom bîti, važnu dragocjenost… o kojoj razmatramo već sada. Stoga, zahvalni Nebu na daru života… hrabro naprijed uz Križ, uz podnošenje sve patnje, boli i trpljenja… jer ništa ne vodi toj dragocjenosti… i ništa ne ostavlja traga i temelja u dragocjenosti… kao sama strpljivost. Žarko vas potičem: molite za tu svetu strpljivost.