Danas, draga braćo i sestre, ostavimo svoje najljepše tragove postojanja sred Ljepote koja se prostire pred nas… Otvorimo nutrine svoje… nutrine svog bića… kako bi opet Ljepota, ISUS… mogao DOISTA biti Kralj, Gospodar… odnosno Osvajač nas samih.
Današnji dan se pamti. Današnji dan piše svoju povijest. Današnji dan bijelinom protkan, nevinost dariva, čistoću pruža i ujedno poziva na sebedarje po križu vlastita življenja do umiranja u svetosti, kako bi rodilo… kako bi začeto imalo mogućnost da se stvori za ovaj svijet.
Od Duha Svetoga… od Daha Života… Ruaha Vječnosti…opstaje za sva vremena i daje nam primjer kako je sve u Njegovom Životu bilo DOISTA, da tako na neki način i u našem životu treba biti ono što upućuje na Boga.
Ljubljeni u Kristu, dok se darivamo i imamo se… živimo po Nadi Vječnosti, jer DOISTA… ako pšenično zrno… ne umre, ne može donijeti ploda.