Predragi, od samih početaka… čak i prije stvaranja čovjeka… na samim počecima stranica Svetog pisma, Knjige Postanka… stoji zapisano: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi. (Post 1, 3-5)
U samom tragu svetog Evanđelja po Ivanu, stoji zapisano: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8, 12)
Dakle, po Mudrosti Riječi Boga… po svetosti i Stvaranja, kao i samog Sina Ljubavi… svjetlost je nešto prvotno i božansko. Svjetlost je sama Istina i rasvjetljenje Pravde.
Da vide… užiže se Istina… Postavlja se na vidno mjesto ono bitno… Pruža se to sveto upravo kao sjeme neraspadnuto, koje se razvija, grana i množi.
Riječ, Tijelom postala, neka svijetli u dubinama i visinama… širinama i dužinama čitavih nas… za svjedočanstvo, blagoslov i Mir pred stvarnosti Zemlje… kako na Nebu…
Čuvaj svjetiljku i molitvom raspali njezin žar da vide… i zažive i u svom životu, tvoji bližnji… Mudrost i Bit Istine.