Evanđelje po Luki (Lk 12, 39-48), evanđelje je koje nas na osobit način poziva da itekako hrabro i odvažno budemo pripravni.
Da, braćo i sestre… itekako je važno u životu… u stvarnosti koja se pred nas postavlja i kojoj pripadamo biti pripravan. Biti pripravan znači povjereno, zasluženo… ne pronevjeriti!
Važno je ne izigrati stvarnost Boga Živoga! Važno je istinski biti zahvalan, te biti spreman gotovo stostruko uzvratiti, jer Bog taj u konačnici kojem sve pripada… kojem sve biva objelodanjeno… te koji zna, uistinu zna, kako smo se prema dobivenom postavili.
Evo, prvo nas čitanje (Rim 6, 12-18) uči kako ne griješiti… kako se postaviti prema onom čega smo uistinu dionici. Sebe, biva napisano, predajte Bogu. Dakle, braćo i sestre… neka ne kraljuje grijeh – istinski je poziv na svetost sakramenta Ispovijedi. … ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde… evo kako je to snažno izraženo. Kako je to na poseban način sv. Pavao, apostol, snažno izrekao.
U imenu Gospodnjem pronađimo snagu. U imenu Gospodnjem pronađimo utočište. U imenu Gospodnjem pronađimo uzor kako biti pripravan. Budite pripravni… Budite uistinu istinski pripravni… poziv je svima nama… jer vrijeme ne staje, ne čeka… vrijeme jednostavno ide… Život također ide…
Vječnosti Vrata, hoće li ostati otvorena po Križu Sina pred našim duhom postojanja?!